Užasno se bojim ..umiranja' ne smrti jer moja je majka umirala' gasila se' dugih šest godina. Bojim se toga' jer znam iz vlastiata iskustva' što umirati čini obitelji! Otac je bio' od svega' ...izuzet!
Užasavam se vjetra' jer imala sam šest godina' moj brat dvije' kad ostali smo sami i krenula je oluja' vjetrušina' kišurina' nestalo je struje' i mi u kutu kuhinje ' ko dva miša' šćurili smo se' ja sam njega tješila' ko starija sestra - ne boj se' to samo sveti Ilija' naprazno' puca. On je plakao' ta bebica' ja pak nisam! I onda se staro drvo srušilo na krov' a voda počela nadirat u kuću.... Susjedi su zvali našu mamu i ona je došla' dotrčala'u bijeloj kuti' trgovkinje' sva mokra' spasiti nas! Otac je' kao i uvijek' došao tek navečer' kad sve je bilo OK.I dan danas' kad počne oluja' kad se vjetar uzjebe...ja sam ona mala curica od godina šest! Užasnuta!
Umirem u tunelima' tlak mi skoči na entu'( a niskotlakaš sam) u podhodnicima' u U- banu' kad moram u podrum' bilo gdje ispod zemlje' jer dugih 6 godina' živjeli smo' ko krtice u podrumu' ja' moja petogošnja kći i tek rođeni sin. Mrzim podrume' podzemlje' sve što me u sekundi vrati' bez vremenskog stroja u 91.
Strahovi su jebeno moćna stvar' a ja s njima živim i umirem svaki put' malim smrtima' na sve' čeg se užasavam.
Al idem dalje' kamuflirajući se...radošću.
Post je objavljen 12.11.2022. u 22:27 sati.