Nije mi bio ni rođendan' nit kaka godišnjica' nit komercijalno Valentinivo...
bio je obični' kišni ponedjeljak' kad smo oboje bili slobodni i On otišao u trgovinu' a ja ostala doma..kuhat!
I vratio se s buketom...ruža crvenih..
prvi put u našoj stogodišnjoj zajedničkoj priči' ljubavnoj' roditeljskoj' sretnoj' tužnoj' ..zajedničkoj!
I mirišala sam na luk bijeli' i vidjevši buket u njegovim rukama ( a osoba sam od maslačaka i kaktusa i zafriga) rekla sam samo - Ipak si konačno' naslutio tu malenu' ružičastu' pufastu prinzezu u meni' koja voli da je se mazi' pazi' titra oko nje!
On' nespretno' jer mu je ipak prvi put' gurne mi u ruke taj dragocjeni' neprocjenjivi cvjetni buket ( a ja ruže baš ni ne volim - pompozne su mi' bahate i prijetvorne) i zagrli me' svu smrdljivu od češnjaka i graha i pogleda mlada' kao kad smo se prvi put poljubili' prošapata -
Zajebi ti prinzeze' ima ih i tako previše' ja volim tebe' koja me rječitošću razapne' kad pričam gluposti' koja me prizemlji' žestoko kad nerazumom odletim' koja me digne' kad me život u mulj skrši' tebe koja tako dobro' kuhaš grah-
Ajmo objedovat!
Malešna pinky prinzezica u meni se zadovoljno smijuljila' a ja sam stavila ruže u vazu' postavila stol' i pogledom ping-pong ( gledajuć njega' ruže' ručak) držeći' moju prinzezicu za prstić' pomislila - Volim ga' al ON pojma nema o nama dvjema!
Prinzeza u meni se složila i samo je rekla- Grah ti je super' al si zaboravila mladi luk-
Ja njoj - nemoj biti tako prizenzasta' imam Ruže crvene!
Ona meni - Zato i nisi prinzeza' neg..ostala. Nikad ne tražiš..više..!!!
Post je objavljen 30.10.2022. u 16:03 sati.