One za koje bih sve od sebe dala
One s iskrenim osmijehom
One s ispruženim rukama
Lijepom riječi utjehe
Ljude!
Moje osobe...
Ali ovo vrijeme ludo
Pretvori ih u sjene
Svega što su nekad bili.
Nestali su osmjesi
I predivni pogledi sreće.
Ti savršeni trenutci razgovora
I beskrajnih druženja.
Ostade tek pokoji poziv...
I neodgovorene poruke.
Nema ih.
Mojih osoba nema više!
Izgubiše se u gomili neznanaca.
I svaka rana koja je boljela
S vremenom ne boli toliko.
Tek ponekad se javi.
Tupa bol.
I pitanje zbog čega.
Godine iza mene čine me hrabrom
Da istupim i naglas kažem:
Ja jesam čovjek. Osoba.
Ja postojim.
I volim.
I dalje se smijem.
I dalje grlim.
Još uvijek imam razloga da živim.
I osjetim i sreću i tugu.
Hej, ja živim!
Moje osobe su kraj mene!
Najbitnije.
Najljepših srca na svijetu!
Njih vam ne dam!
Za njih grizem!
Za njih okrećem leđa svakome od vas!
Ispočetka.
I ponovno.
Jer svaka od njih
Je osoba koja vrijedi!
A vi, gospodo?
Kako živite bez duše?
Na ivici između grižnje savjesti
I pravdanja da ste ipak vi u pravu?
Poznavala sam ljude.
Poznavala sam...
Nekada davno.