Tako sam si čudna cijeli dan.
Krenula obući haljinu kad sam krenula na posao, pa se sjetila one razrezane haljine koju sam nosila prije točno pet godina. Odustala od haljine i obukla hlače i košulju. Što mi je prolazilo mislima dok smo se vozili istom uzbrdicom na kojoj nas je đilkoš pogodio sa 130 bolje da ne znate. Jedva se dovukla kući s posla od te silne vrućine, i cijelo vrijeme razmišljam o svačemu i ničemu. Najviše o prolaznosti svega, i o glasnom smijehu mojih najdražih frajera dok se naganjaju po dvorištu i polijevaju onim vodenim pištoljima. O rečenici koju mi je u bolnici na uho šapnuo moj najdraži frajer kad je vidio moje izubijano lice puno modrica i sitnih porezotina od stakla - ti si meni svejedno najljepša. Pa se sjetim kako smo čekali srne u Lici, i silne radosti kad ih je ugledao kako izlaze iz šipražja. Manjeg najdražeg frajera koji uvijek galami - pa gdje su te srne, i uzalud mu govorimo da mora biti tiho. Promocije u glazbenoj školi koju sam napola vidjela od suza i pucala od ponosa zbog načina na koji svira moj najdraži frajer.
Sretna i svjesna koliko sam blagoslovljena što ih gledam i kuham po narudžbi pileći paprikaš i filanu papriku kad dolaze, jer to najviše vole jesti. Bez obzira na bol i posljedice koje imam, više od toga imam njih, i to je ono što me čini zahvalnom.
Grlite svoje najdraže i stalno im ponavljajte koliko ih volite. To je najveća dragocjenost koju im možete dati.
Voli vas Rossovka. Budite uvijek svjetlost svakom čovjeku koji vam dolazi u susret, a najviše svojim najdražima.
Post je objavljen 28.06.2022. u 22:53 sati.