Preskupe su moje štikle za jeftinog čovjeka poput tebe.
I uzaludni bijahu svi moji koraci… svakim slijedećim tvoje sunce je grijalo toplije, a moj ponor bivao sve dublji.
I uzaludna bijaše svaka moja borba… svako moje uklanjanje prepreka… svakim slijedećim tvoj korak je bio sigurniji, a moj obasut trnjem… ožiljci od rana sve dublji, bolniji.
Preskupe su moje štikle za jeftinog čovjeka poput tebe.
I prestadoh koračati uklanjajući putem sve brige koje bi tebe mogle sustići.
I prestadoh preskakati sve tvoje postupke i riječi koje čovjek samo s namjerom da uništi drugog čovjeka može izreći.
Preskupe su moje štikle za jeftinog čovjeka poput tebe.
I ne znam zašto sam toliko dugo uklanjala tu misao iz mog uma. Tražila opravdanje za surovost… proračunatost… drskost.
I ne znam zašto nisam dozvolila sebi da vidim to što se od početka oslikavalo kao prikriveni obrisi tvog licimjerja… zašto nisam dozvolila sebi da čujem posve jasnu neiskrenost u boji tvog glasa.
Preskupe su moje štikle za jeftinog čovjeka poput tebe.
I znam da prema tebi i zbog tebe više nikada neću koračati.
I znam da će svaki moj korak biti usmjeren na put koji jeftinog čovjeka poput tebe zaobilazi.
Post je objavljen 10.04.2022. u 22:23 sati.