Marketing
Porod Sunca...
Na početku je bila nedokučiva i bezimena tišina, a onda se nešto ugnjezdilo u ono veliko ništa, zauzelo mjesto u kaosu i počelo tkati niti nove stvarnosti.
Dogodilo se petnaestog dana mjeseca Tybi, dana u kojem je sunce na svom putu izašlo u punom sjaju. Rođeno iz svjetla nad svjetlima, iz trinaestog eona u kojem vjekuju Anđeli, iz prve i posljednje misterije univerzuma udahnulo je beživotnoj materiji dušu. Svjetlost izašla iz tmine, prekoračivši vrata vremena dotiče naše misli, uzdiže ih do emocionalnog vrhunca i kruni vladarima bića.
Nad otokom sunce zlati prostor. Postojim između nepromjenjivosti ljepote i promjenjivosti vremena. Događaju se sati, minute, trenuci potpunog mira. Priroda je očima vidljiva do treće dimenzije, sve drugo su lijepe iluzije.
Nad epohu se nadvila tmina... potresi, pandemija, rat u Ukrajini...
Jesu li nestale iluzije, jesmo li prestali sanjati... je li to zavladao stranac na vratima svijesti?
Camusova misao poziva na buđenje nutarnjeg sunca...
Tada se život zgusne u zlato trenutka. Svijetlost se prelama u valove pojavnosti, zaobljava ogledalo nutrine.
Nemoćni smo, ne možemo mijenjati svijet... ne možemo zaustaviti podrhtavanje tla, ni rat... ali možemo uspavati stranca u nama i
sudjelovati u pomoći nemoćnijima od nas...
Prepuštam se moći lijepih uspomena. Maestral mi mrsi kosu. Događa se ono što se događalo. Uspoređujem uzbuđenja, naslućujem pomak u sljedećem. Ti pružaš ruku, isprepliću nam se prsti. Nemir buja. Vrijeme se kotrlja u nedohvatnu budućnost, u neostvarivo sutra.
Iz poroda Sunca izranja zlatno doba.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.03.2022. u 08:48 sati.