Marketing
*
Bila sam u Ljubljani.
Otprilike 24 sata,
prespavala sam.
na dječjem krevetu na kat
na koji sam se lojtrama morala popesti,
i u tri ujutro spuštati na piškenje
užasa li
to me podsjetilo kako sam se ko mala
kod jedne prijateljice
skup sa njenim bratom, bratićem i ostalom svitom
(nekim čudom!!) popela na trešnju
a bila sam okruglo dijete koje ne ide na drveće
dok su oni na toj trešnji stalno dane provodili,
i onda sam se užasavala skočiti dolje pri silasku
a njezin tata se smijao
i nemam pojma kako sam zapravo sišla
a sišla očito jesam,
jer evo neko vrijeme već nisam na toj trešnji
iako dobro mogu osjetiti osjećaje srama, bijesa i neugode
kao da dio mene još uvijek čuči na toj grani,
e svega toga sam se sjetila u tri ujutro
dok sam onako superspretno silazila po tim visokim lojtrama
i psovala samu sebe
kaj sam se nagovorila doći
a nagovarala me bome dugo
godinama
i NE RAZUMIJE
da mi se nit ne putuje, nit ne druži
nit me zanimaju turistički momenti grada
nit me briga gdje i šta jedem
nit volim njezinu mačku
koja se uvalja u zemlju u dvorištu,
pa se nastoji šmajhlati meni uz nogu
tako sva šugava
pa se penje i po svemu u kuhinji,
i po hrpama osušenog veša
i po mojoj čistoj torbi
i čistom ruksaku sa stvarima, koji je opran u veš mašini,
još bi dlake podnjela,
ali da ide i unutra i van,
lovi ptice, valja se po pijesku i želi meni na krilo,
e ne može
(ko da nemam doma jednu tuđu prasicu mačku
pa ne znam kakve su
kojoj nije dosta da je nepoznatu hranim
nego uživa zalijetati mi se pod noge kad me ugleda
i uvijek nastoji ući u kuću
iako nije moja i ne može biti moja,
i nikako ne bude postala moja)
i još sam morala trpiti da me prati na vece
i kad čujem tu glupost 'ona to hoće'
na koju ja spremno odgovaram 'a ja to neću'
i samo me ponovo bijes hvata kako se dam nagovoriti,
i samo se sjetim kako moja frendica ima navadu
druge stvari bića i pojave
puštati da je maltretiraju
i stavljaju u poziciju da trpi stvari koje ne voli
jer nema snage oduprti se
pa kad ja kažem neću, bogami, neću, baš me briga neću,
makar jebenoj MAČKI da mogu reći neću
ljuta je na MENE
jer nema goreg kad netko zna i kaže neću
dok ti to još nisi savladao
uglavnom
jele smo
pile smo
obavila sam jedan poslovni susret
koji je bio motiv za dopustiti nagovoru da bude nagovoren
i bila sam TAKO SRETNA kad sam na autobusnom sinoć izašla van
Zagreb, zagreb, najdraži menisi grad,
pa čak i da Sputnjiki padaju s neba
nedobože!!!
pješice po ledani do Draškovićeve,
slobodavlastitog doma,
vlastitog kretanja
divnooo
ja STVARNO nemam više živaca za ljude.
Slike Ljubljane:
očajne kvalitete,
ovaj moj mobitel ne može bolje
pa su takve kakve su eto
a klikom se svaka od njih povećava,
male sam ih postala samo radi trenutnog blogdizajna,
koji bi ih najvjerojatnije rezao
da su postavljene u punoj veličini
Pogled na Alpe sa Staroga grada i ostale trice i kučine:
More visibaba u Botaničkom vrtu:
I kafa, za kraj
Post je objavljen 13.03.2022. u 14:16 sati.