Jutros sam se probudila godinu dana starija nego jučer ujutro.
Moj pokojni stari uvijek je govorio da tamo negdje nakon trideset i neke, kad se ujutro probudiš a ništa te ne boli, najvjerojatnije više nisi živ.
Tako sam još u krevetu najprije provjerila boli li me još lijevi lakat.
Boli.
Super, dakle, nisam pandrknula.
Za svaki slučaj napravila sam i dva čučnja.
Koljena kvrcaju ko kad Mačak počne žvakati foliju s bombonjere.
Ne znam što taj dlakavi krelac nalazi u tome, valjda neki perverzni mačji fetiš.
Sve u svemu grozan zvuk.
Plus da sam definitivno još živa.
I šta sad, jebat ga, kad me ni vrag ni Bog neće k sebi, treba ići dalje.
Najbolje negdje gdje se može nečim nazdraviti za početak.
Recimo jednim Ramazzottijem s tonikom i grejpfrutom.
(Znam da je malo pičkasto ali piva mi nekako trenutno ne paše)
I onda nazad doma pripremiti što sam im obećala za danas.
Ako pojedu fažol do petka.
Što naravno nisu učinili.
Ali šteta mi bilo inatiti se.
Propali bi čevapčići.
A i naručili su mi tortu ovoga puta jer mi je više imbecilno samoj sebi peći tortu svake godine.
Muž je naravno kupio i svjećice koje pašu, onako čisto znanstveno, matematički, povijesno i tako to.
Što me je toliko oduševilo, da je sin ipak lagano krivotvorio povijest.
I popravio stvar.
Kako smo Božić proveli u karanteni pa sam dobila qrac od ovce Gregora od djeda Mraza, tako sam sada dobila kozmetike toliko da se mogu mazati tri put na dan od glave do pete.
Kamo ću nositi ove djindje nije poznato do daljnjega.
Nije da mi se baš ludo ide okolo svuda pokazivajući kodove, osobnu i sve skupa s ffp2 brnjicom ispod koje jedva lovim zrak.
Da od silnoga kimdjurenja i maškaravanja ne izadjem iz gejmerskog djira, od sina sam dobila novu zanimaciju.
Glavni poklon ove godine stigao je poštom prije dva dana.
Odobren nam je zahtjev za njemačko državljanstvo.
Da je to bilo kakvih 20 godina prije još bi mi nešto i značilo za daljnji tijek života.
Vjerojatno bi mi život bio jednostavniji.
I dosadniji.
Ovako, služit će mi jedino za glasanje protiv Zelenih u budućnosti i za zajebavanje Slovenaca kad dodjem na godišnji.
Ali i to ide pod onu kategoriju koja se ne da platiti Mastercardom.
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo