Marketing
E H O ... 51
slika: digital art
Jadranka Varga: U DALJINAMA VJEČNOSTI
Preruši me u nesveto trojstvo, odvedi me do zvijezde gdje se teško diše i ostavi me tamo.
Zaboravi me u pjesmi kad ti dotakne srce i neka bude čudo kad toneš u bol, kad se predaješ stihovima mojih pjesama i kad znaš, da me nikad nećeš zaboraviti, a u pjesmi me zaboravi i ostavi.
Sve što je doživljeno, ljubav je pozlatila svojim perom mladosti i ostavila nas, da se u bijelom miru duše nađemo jednog dana kad se opet sretnemo.
Oh, Nesveti, zaboravi me i ostavi, da skončam ovu turbulentnu dušu na obalama gdje se sprudovi ljube sa sutonom u daljinama i gdje me zavaravaju pjesme neljudske odvodeći me u tamnu bol, tamniju od noći.
Samo tako me ostavi i skončavajući ponovo ću se roditi u neko drugo vrijeme, na nekom drugom mjestu i znam, Nesveti, pronaći ćeš opet ovu koprenu suza kako se vijori u daljinama vječnosti.
napisano: 27.7.2013. u 16.40h na portalu Magicus, iz 5. knjige poezije "NA TRGU PTICA"
https://www.magicus.info/alternativci-i-korisnici/predstavite-sebe-i-svoj-rad/u-daljinama-vjecnosti
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
slika: digital art
Ivan Dragičević: SUZE RASTANKA
Došao je taj čas, tihe riječi rastanka,
ti grliš me u pjesmi koja dotiče srce,
dok na obalama sjete sprudovi se ljube,
a tvoja suza vijori u daljinama vječnosti
na putu zvijezda nekog drugog vremena.
I ne toni u bol, predaj se stihovima,
u mojim pjesmama zaboravi sve i ostavi,
sve što je doživljeno, ljubav je pozlatila
svojim perom mladosti i ostavila nas
skončavajući u boli novog rađanja.
Plovim u bijeloj lađi, gledam duše anđela
na svjetlu ozarenih lica i blagih pogleda
vraćaju mi nadu, da ćemo se opet sresti,
samo se osmjehuju na te riječi rastanka,
a htio sam skončati ovu nemirnu dušu.
Na putu zvijezda nema sutona niti boli
u daljinama zrcali smiraj drugog vremena,
ovdje sunce ne zalazi i nema tamnih noći,
ostajem u radosti nekog drugog vremena
u čarobnom vrtu meni nepoznatog mjesta
gdje tvoja suza vijori u daljinama vječnosti.
pjesme su iz zajedničke zbirke "EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 (NA TRGU PTICA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
23.4.2021. objavljeno na blogu:
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2021/04/1632233300/u-daljinama-vjecnosti.html
a što je EHO POEZIJE?
RIJEČ AUTORA - IVAN DRAGIČEVIĆ
"Tvoje pjesme, Jadranka, nisu mi dale do kraja ostati budan, običan, svakodnevan, vraćale su me u san studentskih dana kada sam lakše hodao sa pjesmama, doticao bremenitu realnost uspinjanja strmim životnim stazama. Naši blogovi traju desetak godina otkako si zasjala u blogosferi svojim čudesnim koloritom riječi i slika samo sam čekao taj trenutak mira i on se ukazao početkom 2018.
Čitao sam tvoje pjesme objavljene na blogu http://shadowofsoul.blog.hr
pjesme iza kojih su se skrivale i zrcalile čitave zbirke pjesama, desetak, danas već petnaestak i nakon svake pjesme svojim stihovima otkrivala si biserje novih neopjevanih pjesama kojima si me tjerala, da zavirim dublje u dubinu srca i da se susretnem sa tim labirintom nepreglednih želja koje si obasipala sjenom svoje duše.
Iskrena duša rađa iskrenu poeziju, a ovo je u biti prijateljstvo nepoznatih ljudi, jer pjesnici se prepoznaju po pjesmama, cijene po pjesmama, žive sa pjesmama i u pjesmama i ne žele o drugima sve znati, jer im pjesma sve daje, govori, otkriva i vodi i onda kada je svjetlo ugašeno, pokazuje im put i u sjeni.
Uzdizala si moje pjesme svojim riječima i sad su/sam tu, pored tebe, jer sam se usudio svakoj tvojoj pjesmi dodati još jednu i barem još jednu koja je ostala nedorađena, a ti... nisi se bunila, nisi htjela brisati ni one moje nedorađene pjesme pa su ostale na onom povlaštenom mjestu između komentara.
Znam, voljela si pročitati i čuti eho svoje pjesme, a za to je trebalo razumijevanje sa stepenice iznad uobičajene stvarnosti na povišenom mjestu gdje je mogao doprijeti samo eho, a ti si ga prihvatila, znala pripitomiti pa čak i uspjela ukoričiti, uvezati, a ono što nije stalo u ovu neobičnu, rekao bih jedinstvenu zbirku „Eho poezije“, oni koji te znaju, znaju da se tvoje zbirke poezije svojim pogovorom ne dovršavaju, nego se one kao ova naša po svom ehu nastavljaju.
Draga prijateljice, suradnice, ostajem ti zahvalan na uloženom trudu po kojem je ova zbirka izašla iz sjene na svjetlo dana."
Ivan Dragičević,
Opatija, 09.05.2019.
Post je objavljen 03.02.2022. u 11:04 sati.