Pun kofer svega
Ne razbijam više glavu
Ne padam sa Marsa nit mi šta pada na pamet
Nigdje nisam prosvirao: pišem pjesme, razumje se
kako ne bih propjevao
Nemam više potonulih lađa puna su mi jedra
Sva razvijena kao stasita šuma u šumovitim krajevima Zemlje
A jednako vidim drvo, dakle nema polupanih lončića
Niti prolivenoga mlijeka, ne pušem ni u jogurt ili kefir
Ne drobim kao što se vidi
Ništa krupno kao u planu
Ne ide se kroz zid nego prolazi kroz vrata, mislim
Provlači i kroz iglene uši
Post je objavljen 29.01.2022. u 13:35 sati.