Prije nekoliko godina gledala sam na televiziji jednu emisiju u kojoj su na nekoliko primjera pokazali kako je organizirana skrb za osobe s invaliditetom u zemljama Europske unije. Sjećam se primjera iz Švedske u kojem je bilo navedeno da osoba s invaliditetom ako želi može živjeti sama u svojoj kući ili stanu uz pomoć njegovateljice. Primjer je bila jedna žena koja ima visok stupanj invaliditeta i kreće se pomoću invalidskih kolica. Ona ima pravo na pomoć njegovateljice 24 sata na dan. To je kod nje bilo organizirano tako da je imala tri njegovateljice - ona sama bira žene koje će joj pomagati, a ne socijalna služba - koje kod nje borave po 24 sata, a dva dana su slobodne. Njegovateljica joj tijekom ta 24 radna sata u svemu pomaže, i u kući i kad idu van. Ta žena je imala i specijalan automobil - mali kombi prilagođen za osobe u kolicima, u koji je mogla ulazili u kolicima, nije se trebala prebacivati s kolica na sjedalo. Ne sjećem se što su rekli u toj emisiji o financiranju svega toga, dal to žena djelomično plaća sama ili su to sve usluge koje joj omogućuje država tj. švedski zakoni.
Drugi primjer je bio iz Nizozemske; bila je to jedna žena, također u kolicima, koja stanuje u zgradi prilagođenoj za osobe s invaliditetom. Tko želi imati svoju privatnost može živjeti samostalno u tim stanovima, a ne u domovima za osobe s invaliditetom. Život tih osoba organiziran je tako da njegovateljica k njima dolazi po potrebi. Naime, u prizemlju te zgrade smješten je ured voditeljice njegovatelja, koja s korisnicima dogovara za svaki dan sve što im je potrebno i šalje im njegovateljicu. Žena koju su predstavili u emisiji živi sama u stanu, a njegovateljica joj dolazi ujutro pomoći pri jutarnjoj njezi, oko podne da joj pomogne oko ručka i navečer da joj pomogne oko večernje njege. Njegovateljica ne sjedi uz nju 24 sata i ne pravi joj društvo nego dolazi samo kad je to potrebno. Žena ima svoj krug prijatelja i rodbinu s kojima se druži.
A kako je kod nas organizirana njegovateljska služba već sam vam pričala pa neću sad ovdje duljiti, o tome ćemo nekom drugom zgodom.
Danas ću vam još samo pokazati Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj Službe za javno zdravstvo Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz rujna ove, 2021. godine.
A oni kažu ovako:
"U Hrvatskoj, stanje na dan 09.09.2021., žive 586153 osobe s invaliditetom od čega je 335050 muškog spola (57%) i 251103 ženskog spola (43%) te na taj način osobe s invaliditetom čine oko 14,4% ukupnog stanovništva RH. Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 263526 (45%), je u radno-aktivnoj dobi, 20-64 godina, dok je 258564 (44%) osoba u dobnoj skupini 65+. Invaliditet je prisutan i u dječjoj dobi, 0-19 godina, i to u udjelu od 11%. Najveći broj osoba s invaliditetom ima prebivalište u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. U te dvije županije živi 29,5% od ukupnog broja osoba s invaliditetom. No ukoliko se razmotri koliki je udio osoba s invaliditetom u ukupnom stanovništvu županije dolazimo do podatka da je najveći udio u Šibensko-kninskoj županiji, s time da je najviša prevalencija u dječjoj dobi u Koprivničko-križevačkoj županiji, u radno-aktivnoj dobi u Požeško-slavonskoj županiji, a u Krapinsko-zagorskoj županiji u dobi iznad 65 godina.
Prema procjenama UN-a problem invaliditeta je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan u izvjesnoj mjeri osoba s invaliditetom. Raspolaganje odgovarajućim podacima o dizabilitetu – invaliditetu preduvjet je za planiranje odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s invaliditetom. Unapređenje razine zdravlja pučanstva ima za cilj i dodavanje života godinama, odnosno povećanje broja godina života bez bolesti i invaliditeta. Hrvatska je prepoznajući taj problem donijela Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN 64/01), koji propisuje način prikupljanja, obrade i zaštite tajnosti podataka o osobama s invaliditetom. Registar se vodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a počeo je s radom 2002. godine. Prema navedenom Zakonu invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života."
A zašto Litterula baš danas spominje osobe s invaliditetom?
Zato što se danas, 3. prosinca, širom svijeta obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Mnogima će danas biti puna usta najava kako će im pomagati ovako i onako, kako će napraviti prilazne rampe ovdje i ondje, kako će svako dijete s poteškoćama dobiti osobnog asistenta, kako će svi studenti u kolicima dobiti pomoćnike u nastavi itd. itd. itd...