imati, recimo, svoju tekstualnu Lauru,
(pa kao neki oni) prelamati ideje o njezinoj dugoj kosi:
udahnuti ju,
previdjeti,
zatim zadržati ovdje bez treptanja,
zabranom i zurenjem.
i iako autora ne možeš spasiti, moja ti,
pa me kao neki oni duboko urezati u ostatke
svake ovakve noći u kojoj se sve događa
za dodir predaleko, pepeljasto i bez usporedbe,
ja ću te pisati.
i ne kao neki oni, prije kao da će već i sama ta boja
i njezin izostanak na raskrižjima naših osječkih ulica
opravdati i mimoilazišta i vrijeme i ono što ostaje
neizrečeno ispod.
negdje sam te iskopala i sada te više ne znam
vratiti natrag. u izmaštano ili zabranom njihovo,
u grijeh.
Postojalo je nekoliko raspletnih linija,
promašila sam svaku.
Postojalo je i nekoliko ritmova koji bi ti bili
barem opipljivije poznati, barem to,
ali promašila si svaki.
O tvojoj kosi nemam ništa drugo za reći.
_______________________________________
intro (probat ćemo s hrvatskim jezikom):
Post je objavljen 19.09.2021. u 21:31 sati.