Ako se okreneš i ogledaš
Ako se opet rastrgaš na dvoje
Da mogu, da, ja bih
Pustio
Predao se
Izmjestio.
Kad bih mogao baciti ovu beživotnu sigurnost u vjetar
Ostaviti ovo srce od gline
Gledati kako se udaljavaš, odlaziš
U noć
I kroz kišu
U polusvijetlo
I kroz plamen
Kad bih mogao kroz sebe Osloboditi tvoj duh, vodio bih tvoje srce
Gledao bih kako si se razdvajaš, slamaš
U svjetlosti
Sve do dana
Da pustim
Da nestane
Sasvim sam budan
Potpuno
Ne spavam
Oh, ne...
Ako bi ih ti trebala i pitati, možda bi oni
Rekli što bih ti ispričao.
Prave boje lebde u plavoj i crnoj
Pomućeno svileno nebo i goruća zastava
Boje se sudaraju, sukobljavaju u zamućenim očima.
Da mogu, znaš da bih, da mogu
Pusti to
Ovaj očaj
Izmjesti se
Od odvajanja, osuđivanja
Otkrivenja u iskušenjima
Izolaciji, pustoši.
Pusti to
Da nestane
Dopusti
Da možeš nestati
Pusti to
Oh baš sad, i tako da se sve ugasi
Potpuno sam budan
Potpuno sam budan
Sasvim budan
Ne spavam
O, ne.
....
Lijepa sjećanja. Lijep je dan. Dan kad se radujemo i brojimo davna veselja.
A za ovaj prijevod (U2 -Bad) su krive nove slušalice.
Isprobavao sam ih, naletio na pjesmu. Moćna pjesma na moćnom čudu sićušne tehnike.
Pa sam pažljivije poslušao riječi. I vidio ono što kao dječak nisam ni trebao ni mogao razumjeti niti čuti.
A vidim sada i "srce od gline"... motiv ljudi od gline, koji me mjesecima drži u pripravi.
Klinci smo ja i moj Gico bili, danima bauljali po Novom Zagrebu i čekali koncert samo zbog naših heroja. A bome su razvalili tada! Live Aid.
Svirali su Irci ovu pjesmu jedno 15 minuta. Moji heroji za koje je malo tko tada čuo! Mladi, zanimljivi band su bili tada.
Postali su preko noći najpopularniji (i najbolji) rock band još koju godinu i onda otišli u nekom čudnom pravcu. Kao i ja...:)
..