Vrč ide na bunar dok se ne razbije, tako je sa svim stvarima, pa čak i s dobima. Srednji vijek možemo opisivati svakojako, ali ako ga želimo sažeti u dvije rečenice možemo reći, srednji vijek je bio doba rasta, pogotovo populacije I TEMPERATURE POGODNE ZA POLJOPRIVREDU, BAŠ KAO OVA DANAS.
Početkom 1300 godine stanovništvo Europe je bilo naviklo i na blagostanje i na glad, jer svaka godina je bila uvjetovana rodom žita, živeći u svijetu gdje je kruh (i vino) temelj prehrane i namjernica dovoljno jeftina da prehrani i sirotinju.
Četrnaesto stoljeće je dakle doba Dantea, Boccaccia, Petrarke... globalnog svijeta koji ide tragovima Marca Pola, stoljeće trgovanja, ulaganja i profita, ali i doba kad nazadna poljoprivreda više ne može prehraniti porast populacije.
Kako nema novih inovacija u poljoprivredi, jedino rješenje se vidi u proširenju obradivih polja na račun šuma, ali kako su i šume potrebne, vlasti donose zakone o zaštiti šuma, pa se poljoprivreda širi u brda sve do visine od 1500 metara, gdje su prinosi mali, ali glad ne daje izbora. Nove poljoprivredne površine zahtijevaju radnu snagu i prisiljava seljaka na rađanje djece, koje pak treba prehraniti i sve je to krug bez kraja i konca.
Dakle vrč ide na bunar dok se ne razbije, a u 14 stoljeću se uistinu razbio. Od 1315 do 1317 u Europi vlada malo hladno doba, klima je poludjela tri godine zaredom u cijeloj Europi nema žita i cijena kruhu skače 20 puta. Prijašnjih godina kad je žito slabo rodilo, a vlast koja nije željela gledati kako ljudi umiru na cesti, kupovali bi žito u Rusiji ili Turskoj, te ga prodavali po političkoj cijeni, al sad žita nije bilo skoro nigdje, klimatsko ludilo se proteglo kroz cijelo 14 stoljeće, ali nikad više kao te tri godine.
Možda je baš bjesomučna potraga za žitom dovela 1347, s crnog mora, brod u Messinu s kojim dolazi kuga. Danas se ne zna koja je bolest u pitanju, zvali su je kuga jer je to pojam kojeg su upotrebljavali za sve zarazne bolesti koje su se brzo širile. 1348 kuga se proširila na cijelu Italiju,, 1349 dolazi do Londona i ubija trećinu stanovništva Europe rješavajući tako problem gladi, i društvo počinje ponovo napredovati.
Pa ipak, 14 stoljeće ne bi zvali stoljećem katastrofa da su problemi nestali sredinom stoljeća. Kuga, tko zna koja i tko zna kakva se ponovila 1361, ovaj put ne ubija ogromnu populaciju kao prva kuga ali svejedno ubija jako puno ljudi među kojom najviše djece koja se rodila poslije prve kuge te nisu imunizirani ni na koji način, te porast stanovništva biva ponovo potisnut. Nova kuga se ponavlja 1371-74 zatim 1381 te 1399. Početkom 1400 stanovništvo Europe prepolovljeno, problem gladi je riješen, klima se stabilizira a manjak radnika povećava cijenu rada.
14 stoljeće je stoljeće dvostrukog papinstva koje zbunjuje kršćane od Sicilije do Skandinavije, stoljeće stogodišnjeg rata u kojem bogati kraljevi plaćaju basnoslovne svote plaćenicima bez kojih nema rata i koji su posjedovali uvježbane ratne konje čija je cijena ekvivalent jednom Ferrariju, skupocjeni oklop i višegodišnja uvježbanost koja nema cijenu, ali se cijena dogovori kao i pri svakoj potrebi. Kraljevi ostaju bez novaca i ne vračaju bankama posuđeno jer ih na to nitko ne može natjerati i banke propadaju. a plaćenici nastavljaju raditi za svoj račun ono što najbolje znaju, napadati, pljačkati i uništavati.
Pa ipak iz takvog stoljeća, ILI UPRAVO ZBOG NJEGA, Europa ulazi u doba prosperiteta. U Italiji započinje renesansa s Leonardom , Michelangelom, Raphaelom, Donatellom, Giottom, Botticellijem, Tizianom i širi se Europom. Papir, jeftin izum 13 stoljeća u 15 stoljeću dobiva tiskarski stroj, znanje se širi kao i blagostanje.
Što se u biti bitno dogodilo u toj prekretnici 14 stoljeća? Pa dogodio se pad stanovništva koji je omogućio ekonomski i društveni napredak. Dogodilo se upravo ono što se dogodilo u 20 stoljeću kroz dva svjetska rata iza kojih je uslijedio neslućeni napredak. Čovjek se stoga rado priupita, ne nastupaju li te krize svaki put kad napredak zastane? Jesu li te krize prirodne? Božje? ILI ORGANIZIRANE I ORKESTRIRANE POPUT, NESUMNJIVO, OVE DANAS s plandemijom, klimatološkom panikom, odnosno toplim dobom koje, kao što smo vidjeli, povoljno za poljoprivredu i huškanja na rat u trenutku kad se vojske povlače sa svih većih ratišta u svijetu? Pri tome misli čak i na ovu krizu iz 14 stoljeća.
Post je objavljen 15.09.2021. u 12:34 sati.