POSTOJE LI PLANOVI I DUGOROČNA RIJEŠENJA ZA BILO KOJU VRSTU OTPADA?
Tema smeće je tema od koje svakog političara od nivoa općine do nivoa ministra, u čijem je resoru pitanje otpada i njegovo zbrinjavanje, sve do predsjednika Vlade mora zaboljeti glava. Jer smeće i otpad je teška neriješena tema, jednako teška i teško rješiva kao i epidemija koronavirusa, kao i obnova grada Zagreba i Banovine gdje su nastali ruševni objekti od potresa 2020. i 2021. godine.
Otpad svi građani gradova, kao i sela stvaraju svakoga dana, i odlažu ga u kante i kontejnere za to namijenjene. Ali gdje otpad završava kada ga komunalni djelatnici odvezu, to je znano samo komunalcima. Jer građanima u mnogim općina nije poznato gdje se otpad odlaže i što se s njim dešava nakon što ode u komunalne kamione. Gdje se prikuplja i skladišti, gdje se reciklira, gdje ide kompostni otpad i gdje su odlagališta komposta koji se u posljednje vrijeme odvaja? Na to pitanje građani ne znaju odgovor, a pitanje je imaju li odgovor i glavni i odgovorni u svakoj lokalnoj jedinici. Svaka općina u Hrvatskoj ima komunalnu službu nadležnu za sakupljanje otpada, no kako se otpad zbrinjava to na kraju ostaje nejasno. Zapravo ostaje nejasno građanima koji znaju da otpada na svjetlu dana ne smije biti, jer to doslovno zahtijeva kultura življenja. Posebno je to jasno u područjima gdje je razvijen turizam, da otpad ljudskim očima ne smije biti vidljiv. I kamo s otpadom? I onaj tko bi zapalio otpad izvan urbane sredine, negdje na kraju sela, ne smije, jer je svako paljenje u tijeku ljetnih mjeseci do 1. listopada je zabranjeno radi mogućeg izazivanja požara . Skladištiti vlastiti otpad nije moguće jer nitko za to nema uvjeta. Ljudi zato pribjegavaju riješenjima kakvo je poznato speleolozima čija je aktivnost spuštanje u speleološke jame, a o kome je na facebooku izvjestila inicijativa „Čisto podzemlje“.
Radi se o tzv.GačInoj jami, koja je duboka 85 metara. Kako piše „ Jama se nalazi u gusto naseljenom području Zagvozda u zaleđu Biokova. Dno jame, dvorana promjera 20 m, zatrpana je s više od sto kubika otpada pa je nepoznato da li se jama pruža dalje u dubinu. Ima tu strvina, krupnog i sitnog komunalnog otpada, građevinskog otpada, opasnog otpada (lijekovi, kemikalije, pesticidi i sl.)... Potrebno je organizirati odvoz otpada i u razgovoru s lokalnim stanovništvom zaseoka Gaćeše ukazati na posljedice bacanja u jamu.“ Onečišćenje je javnosti učinio dostupnim Roman Ozimec iz udruženja Osmica društva za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti .
Kada su vodeće svjetske institucije osvijestile da je spaljivanje otpada uzrokuje veliko zagađivanje zraka,od 2015., bar u EU, zatraženo je da se rješenju ide načinom recikliranja otpada, što znaći da veliki dio otpada mora postati nova sirovina.
KOMPROMISNI MIR ZA JAKUŠEVAC
U Zagrebu je Jakuševac sinonim za sve što je otpad, jer tamo se otpad više desetaka godina sabire i na određen način skladišti u tlo. Bilo je kroz godine više pokušaja prosvjeda stanovnika koji žive u blizini Jakuševca da se odlagalište kao glavno gradsko smetište zatvori, no teško je bilo naći novu lokaciju, jer građani u svojoj životnoj sredini ne žele deponiju smeća. No pokojni gradonačelnik Bandić se dosjetio riješenju koje je donijelo mir: građanim oko odlagališta Jakuševaca određena je financijska naknada za smrad koji dolazi s Jakuševca i zavladao je kompromisni mir. A taj mir još uvijek traje. I gospodarenje otpadom u Marišćin kod Rijeke, kao i na Kaštijunu na jugu Istre, nisu zadovoljavajući načini zbrinavanja otpada, jer se smeće i dalje u određenim količinama zatrpava.
U neformalnim razgovorima s osobama različitih struka prevladava mišljenje da se usprkos odvajanju dio otpada i dalje, iako sortiran, odvozi na Jakuševac. Ako je tako nije razumno radi građana koje se drži u zabludi, a istovremeno se traži od njih da sortiraju otpad.
No gdje su danas u Hrvatskoj tvornički kapaciteti za reciklažu plastike, stakla, komposta, papira, željeza, lima, elektroničkog otpada, krupnog otpada, otpada od kože i umjetne kože kao što su cipele i odjeća, ostala obuća, odjeća od platna , i svega ostalog … tko to zna ? Gdje su preradbeni kapaciteti otpadnog materijala u novu sirovinu, trebalo bi informativno biti poznato svakom stanovniku svake općine i svakoga grada koja prikuplja i sortira otpad. Zašto ? Zato što bi to saznanje podiglo svijest svih uzrasta stanovnika o potrebi održavanja čistoće na ulici, u dvorištu, u prirodi i u okolišu, bio taj okoliš pet metara od ceste ili 20 kilometara u unutrašnjosti prirode. Svatko bi znao da bi otpad koji bi odnio na za njega označeno mjesto, bio prerađen i ponovo korisno upotrijebljen.
ZA SMEĆE I OTPAD SLUČAJNA RIJEŠENJA?
Zašto Hrvatska nema reciklažnih kapaciteta za otpad? Ili ih možda ima? Ali gdje, na kojim su adresama po Hrvatskoj? Smeća je svakodnevno veoma mnogo! Odgovor javnosti duguje resor za otpad pri ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, koji je sveden na Službu za otpadi ? Reciklažna dvorišta su sakupljališta koja se gotovo stidljivo otvaraju i po manjim općinama. Kažem stidljivo se otvaraju, jer u nekim općinama rade 15 sati u osam dana. A to nije dovoljno. I tu nije kraj priči s otpadom odnosno smećem. Tu se priča nastavlja, jer otpad je materijal koja traži ažurnost postupanja kao i njegovo stvaranje, odlaganje i odvoz. Do kada će pitanje otpada i smeća biti prepušteno stihiji i slučajnim rješenjima? Jer ovo što je do sada na djelu nisu poslovi s dugim i stabilnim rezultatom.
Zašto za plastične boce i najlon sakupljalište ne postoji u centru svakog većeg mjesta? Zato što takvih sakupljališta gdje se boca može prodati po 0,50 lipa nema u manjim mjestima, pretežno su u gradovima u većim trgovačkim centrima, zato plastičnih odbačenih boca od sokova, kao i limenki, ima uz cestu, na svakoj površini, u bunarima, vrlo mnogo u moru, u potocima, rijekama i većim jamama koje su dostupne uz puteve u prirodi. A glomazni otpad,- stari namještaj, istrošeni kućanski električni aparati, automobilske gume svih vrsta, šuta i otpad koji je nastao prilikom pregradnje i gradnje nije samo otpad svojstven za grad, već i za ruralne sredine. A za takav otpad trebaju postojati kapaciteti za njegovo zbrinjavanje u svakoj lokalnoj jedinici.
Tu priča tek počinje, jer otpad je materijal koja traži ažurnost postupanja kao i njegovo stvaranje, i odlaganje i odvoz otpada . Postoje li planovi i dugoročna rješenja za reciklažne kapacitete u ladicama Službe za otpad Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja? Objavite ih napokon!
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 29.08.2021. u 16:51 sati.