Završavamo naš boravak na Zlatiboru. Idemo za Mačkat,
koji se nalazi na sjeveroistočnim obroncima Zlatibora, otprilike
na pola puta između centra ove planine i Užica. Prosječna
nadmorska visina od 850 metara, mjesto na kome se susreću
mediteranska i kontinentalna klima i ruža vjetrova čine ga
idealnim za proizvodnju prerađevina od mesa po čemu je
Mačkat nadaleko poznat.
Idemo prvo do crkve Sv. Ilije građene 1859.godine.
Uđimo, priđimo
Na ikonostasu carske dveri i ikona Hrista djelo su Aleksija
Lazovića.
U blizini je stara škola, jedna od najstarijih u Srbiji.
Potpuno atipično za planinske dijelove Srbije, u Mačkatu je svoje
mjesto našao i jedan dvorac.
Kažu da je slijepi Ratko Šopalović opipao svaki kamen
koji je ugrađen u zidove, ispravljao graditelje da bi dvorac
što više ličio na građevinu koju je vidio negdje na
Mediteranu prije nego što je izgubio vid.
Sada je dvorac nažalost zapušten.
U želji da očuvaju svoju tradicionalnu proizvodnju i prikažu je
svijetu, stanovnici Mačkata svakog januara organizuju Pršutijadu,
takmičarski sajam suhomesnatih proizvoda. Na Pršutijadi se
biraju najbolji srpski suhomesnati proizvodi i preko 20
proizvođača predstavlja užičku goveđu, svinjsku i ovčiju
pršutu, slaninu i kobasicu.
Miloš Zarić, četvrta generacija proizvođača pršuta, vodi
nas na svoje imanje u Kačerac. Njegova firma je „mnx Zara“
(1905-2021). Tu ćemo vidjeti proizvodnju i degustirati
njegove proizvode
NF, gdje si?
A zatim proslaviti rođendan izletnice Jovane, uz nezaobilaznu
tortu i igru.
Idemo za Čajetinu gdje uspješno radi automat za punomasno
mlijeko. Svi smo ponijeli po bar jednu bocu.
Pa, doviđenja do sljedećeg putovanja! Tko zna kad...
Post je objavljen 15.03.2021. u 05:05 sati.