Ovu pod-pitalicu ću, tek tako, iskoristiti da nadopunim prethodnu, nekim zanimljivostima Osmanskog carstva za koje ste mi rekli da su vam bile zanimljive. Pitanje dakle glasi: zašto za vrijeme Osmanskog carstva, crkve u Istanbulu, nisu imale zvona?
Nakon što je janjičarske jedinice osnovao Murat I 1330. godine, zvanično ih je raspustio (blago rečeno) sultan Mahmud II, 1826.
Nakon što su se Janjičari toliko obogatili i osilili da su ubijali i svojevoljno postavljali Sultane po vlastitoj želji, janjičari su postali veliki državni problem. Zbog bogatstva više nisu živjeli po kasarnama već u vlastitim kućama i vilama u elitnim dijelovima grada i na obalama bosporskog tjesnaca, u kasarne su odlazili samo po plaću.Tu činjenicu je iskoristio Mahmud II, pa je na dan isplate kad su kasarne bile pune, skrivenom artiljerijom zauvijek uništio te jedinice.
Uništenje janjičarskih jedinica ipak nije bio glavni razlog zbog kojeg je carstvo postalo „bolesnik s Bospora“ ,razlog je bio sasvim druge prirode. Dok su u Europi, nova stečena znanja, nove ideje koje su unaprjeđivale društvo, veliko lakoćom širilo među pučanstvom zahvaljujući izumu tiska, tiskanjem novina i knjiga, koje su postale lako dostupne širokoj masi ljudi. Dotle je Osmansko carstvo ostalo u potpunom intelektualnom mraku, jer je tisak bio strogo zabranjen. Razlog tome je bio totalno banalan i priglup, baš kao i uvijek kad je vjera u pitanju. Turci su se najme bojali da nekome ne bi palo na pamet štampati Kuran, jer to bi bilo svetogrđe nad svetogrđima, obzirom da se Kuran smije samo prepisivati ručnim krasopisom.
Osmanska država je bila multikulturalna, s velikom slobodom vjeroispovijesti. Kršćani su ipak rado prelazili na Islam iz čistog koristoljublja. Na primjeru Bosne, nakon turske okupacije, vidimo da su mnogi prelazili na Islam zbog „velikog tehnološkog napretka željeznog pluga“ kojeg su preobraćenjem dobivali na dar, kasnije naravno zbog manjih poreza. Carstvo je u to doba također bilo i pribježište mnogim progonjenim židovima iz Europe. Što je bio lukav potez Sultana i velika glupost Europe, obzirom da su židovi bili njihova najbogatija populacija i veliki investitori te tako dodatno osnažili Osmansko carstvo.
Istanbul, Stanbul, Stnabol, Carigrad ili kako god hoćete, je bio stoga krcat raznim kršćanskim crkvama, pa ipak; crkve nisu smjele imati zvona jer su se Turci plašili njihove zvonjave.