Marketing
Pitalica 3
U Osmanskom carstvusu postojala tri službena jezika, jedan je bio najcjenjeniji, drugi je bio najrašireniji, dok je treći bio najvažniji. U svemu tome, kao i obično kod mene, krije se nekoliko zanimljivosti. Stoga pitanje: možete li nominirati ta tri jezika i ukazati tko je njima pričao?
Nastavak posta, kao i uvijek, nakon nekoliko odgovora.
Najrašireniji je dakako bio turski jezik, ali njime su uglavnom pričali seljaci te trgovci i obrtnici odnosno raja. U tome nema naravno ništa zanimljivo, osim nekih sitnica koje kažu da lingvisti smatraju da je turski jezik jedan od kvalitetnijih jezika u svijetu, Danas ga priča oko100 milijuna Turaka, a neke vidove turskog jezika pričaju ostala turska plemena raštrkana po svim onim državama čija imena završavaju sa "stan".
Najcjenjeniji jezik je bio perzijski , ali njega su koristili samo u carskoj odnosno sultanskoj obitelji. U njihovo zlatno doba kad je carstvo bilo bez sumnje najmoćnija sila u na europsko/mediteranskim prostorima, jedina od najčešćih razbibriga sultana i obitelji je bila pisanje pjesama na perzijskom jeziku, kojeg su smatrali plemenitim i jedinim vrijednim carske obitelji.
Najvažniji jezik, jezik kojim su pričali vojnici, njihovi zapovjednici sve do najviših činova. Jezikom kojim su pričali sve one age i begovi, jezikom kojim su pričali svi političari, ministri, jezikom kojim se pričalo na sastancima vlade je bio balkanski jezik! Odnosno ono što mi danas zovemo srpski, bosanski i hrvatski.
Iako Balkan nije bio jedini niti prvi prostor na kojem su Turci regrutirali djecu kršćana otetih ili po drugim osnovama, oduzetih od roditelja, nekako se balkanski jezik ustabilio među janjičarima. Treba također znati da su te pješadijske jedinice sačinjavale tjelesnu i dvorsku počasnu gardu osmanlijskih sultana. Sultan je bio vrhovni zapovjednik Janičara, zašto? izgleda da je samo u njih imao povjerenje.
Među djecom kršćana koji su prve godine svog podučavanja provodili kod turskih seljaka na teškom radu, nakon nekoliko godina odlazili su u janjičarske jedinice, dok je manjina onih pametnijih, možda i ljepši ali nadasve ambicioznijih, jer ambicioznost je bila osobina koju je Sultan najviše cijenio, odlazili na poduku direktno kod Sultana na dvor (koji doduše nije nimalo ličio na europske dvorove i palače već je to bio ograđen i zaštićen skup samostalnih prostorija u velikom parku, koji je Turke podsjećao na šatorske gradove azijskih stepa s kojih su potekli.
Ta janjičarska ambicija sa stečenim položajima koji nisu bili nasljedni, je bila ona prava sila koja je Osmansko carstvo dovela do neslućenih visina, jer je uvijek iznova stvarala ambiciozne mlade vođe koji su morali početi iz početka. Kad su janjičari postali moćniji od Sultana i kad su zahtijevali da njihove pozicije mogu naslijediti njihova djeca, carstvo je propalo.
Zanimljivo je također da je Bosna bila oslobođena od regrutiranja njihove djece, međutim kako su odvožena djeca često napredovala u službi te postajali bogati i to bogatstvo slali svojim obiteljima, Bosna je svojevoljno od Sultana tražila da se i njihova djeca regrutiraju.
Post je objavljen 06.02.2021. u 09:01 sati.