Orlovi će preletjet uzvisine i opustošene krajeve
Mi, sanjaćemo noći, noći pune zvijezda
Mi, o tako bolno, jecaćemo hodajući
Po našim opustošenim snovima, ogoljeni
ogoljeni do svoje suštine
kao pokret kistom u kojem je bijela
pomiješana sa žutom
kao kap života koja se tek otkriva
Tko smo bili i gdje smo bili
kad su stabla povijala grane nama u čast
kad smo izronili iz ove vreve
kako da se snađemo, sad, sami
pokret kistom, bijele sa žutom
na ovom smeđem tlu kojim hodamo?
Treptaj, tek treptaj,
je dovoljan
da nas zaboli
da nas probode, do postojanja
isti taj treptaj će nas probost
kad naša svijeća što gori
dođe u točku di se neminovno gasi
Kad na naše pozive frulom
ptice više ne budu cvrkutale
kad na naše uzdahe
jaguari ne budu se budili
kad pred našim očima više ne bude
bijele pomiješane sa žutom
jer smo jednom, tek jednom
otišli u zaborav
otišli u nečije sjećanje
Post je objavljen 05.02.2021. u 12:08 sati.