Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem vijeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.
Tvrdnju da je zemlja globus potvrdio je još u antici Aristotel, tvrdnjom da kad mornari putuju na jug, tvrde da se sazviježđa pomiču i uočavaju se nova, što je moguće samo ako je zemlja globus. Druga mu se tvrdnja zasniva na sjeni zemlje koju vidimo kad zaklanja mjesec, ta sjena je obla s bilo koje pozicije a tako nešto je moguće samo ako je predmet koji stvara sjenu, u obliku kugle. Tu je naravno i Ptolomej koji kaže da mornari s mora najprije ugledaju vrhove planina, zatim njegovo podnožje a tek na kraju plaža
Jedino kratko razdoblje vjerovanja u ravnu zemlju započinje s prvim kršćanima, koji progonjeni i mučeni, mrze grčko/rimski svijet u kojem žive, te svoju istinu pronalaze u bibliji ( okrivljenje 7.1, prorok Izaija, psalm 104) i u tvrdnji o 4 kuta zemlje. Međutim već tada su pravi znalci kršćanske teologije bili posramljeni tim tvrdnjama, riječima da se to mora prestati širiti jer će pogani pomisliti da smo neznalice.
Već 200-te g. novog doba engleski monah Johannes de Sakrobosko piše trakt "De sfera" o tvrdnji da je zemlja u obliku sfere.Ta se knjiga brzo našla kao standardna na svim europskim učilištima, te je bila među prvima kad je 1471 štampana nakon izuma tiskarskog stroja.
U 7 stoljeću koji se smatra najtamnijim djelom mračnog srednjeg vijeka, kad je kultura i znanje bilo na najnižim granama, jedan drugi engleski monah Beda (sv. Beda časni), u jedno svom traktu piše "mi zovemo zemlju globus, ne zato što ne postoje nepravilnosti u formi planina, već zato što njen opseg u cjelini prikazuje savršen globus"
Najsmješnija je priča (u koju i dan-danas većina vjeruje) o intelektualnom sukobu Kristofora Kolomba i učenjaka iz Salamanke, gdje se tvrdi da ti navodno znalci, uvjereni u ravan oblik zemlje, nisu odobrili putovanje. Ali ta priča nam ne dolazi iz povijesti, već iz SAD-a kad je Washington Irving, početkom 19 stoljeća, u svojoj knjizi "Život i putovanja Kristofora Kolumba" iznio tu tvrdnju, i postigao veliki uspjeh s obzirom na to da je od prije Kolumbo u Americi bio smatran velikim herojem. Kao što smo već rekli, u to doba svi su znali da je zemlja globus. komisija koju je oformila Kraljica Isabela je u biti imala problem s Kolumbovim izračunima udaljenosti. pa je tako Kolumbo tvrdio da je Indija udaljena 4.500 km. dok danas znamo da je udaljenost između Španjolske i Indije, ploveći prema zapadu 22.000 km. pa su stoga, navodni učenjaci iz Salamanke bili u pravu. Pitanje, jeli i Kolumbo bio u pravu? I jeli on možda, u dogovoru s Isabelom, kako danas tvrdi njena pra-pra-unuka Vojvotkinja Isabela Medina Sidonia da Toledo, u nedavnom intervju jednom novinaru. A u čijim arhivima postoje dokazi o financiranju puta po kojim je vidljivo da se točno znalo gdje se ide, tražio kopno upravo na toj razdaljini, pa je put u Ameriku ostvaren radi osvajanja. A kako je Kolumbo znao za Ameriku? Pa nije bila velika tajna. Vikinzi su je otkrili davno prije. Templari su (arheološki dokazano) tamo bili, jer su, navodno, na bliskom istoku saznali za legendu o zvijezdi Meriki koju treba slijediti do zemlje velikog blaga. a kako je templarski službeni jezik bio Francuski pa se Merika izgovarala la Merika, znalo se i njeno ime.
Godine 1885 William Carpenter piše knjigu "100 dokaza da zemlja nije sfera". Prvi dokaz kaže "dovoljno se popet balonom u vis, da se vidi da je zemlja ravna". Ali većina tih dokaza zvuči otprilike ovako "Bog kao sveznajući, zna da ljudi za život trebaju ravnu površinu, pa je u svojoj milosti stvorio ravnu zemlju". Bili su to začeci ravnozemljaša, koji su sredinom 20-tog stoljeća u SAD-u oformili Flat Earth Society. I to baš nekako u vrijeme kad se u Švedskoj počelo maštati o karbonskom porezu, kojeg su odavno i prije svih uveli. Nekako u vrijeme kad je Margaret Thatcher, iznervirana sukobom s rudarima, počela razmišljati o alternativnim izvorima energije. Nekako u vrijeme kad je SAD-e shvatio da bi mogao proizvoditi i skupo prodavati alternativne izvore energije zemljama trećeg svijeta (baš poput Hrvatske).
Činjenica da jedna zavjera ima svoju protu zavjeru koja je brani, pa se danas protivnici klimatskih promjena, koji ne tvrde da se zemlja ne zagrijava (mada je i to za raspravu), već da to ne uzrokuje CO2, redovito uspoređuju s ravnozemljašima koje su, lažljivi klimatolozi, sami stvorili.
Post je objavljen 15.01.2021. u 13:05 sati.