Marketing
101 PAŽANIN - 40.JURAJ PALČIĆ (Pag, 27. travnja 1892. – 23. ožujka 1956.)
Juraj Palčić rodio se u staroj i uglednoj građanskoj obitelji. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Dalje školovanje je nastavio u Zadru gdje je pohađao sjemenišnu gimnaziju. U Zadru je završio i studij teologije. Za svećenika ga je zaredio 8. travnja 1916. nadbiskup Vinko Pulišić.
Postavljen je za upravitelja župe u Medviđi i ekskurenta Rodaljica, to mu je bila prva služba. Zbog iznenadne smrti don Nikole Valentića imenovan je Upraviteljem župe u Pagu 1. prosinca 1919. godine i na toj funkciji ostaje do 1922. godine, kada je imenovan za koralnog vikara kolegijata i župničkog pomoćnika. Ponovno se vraća na istu dužnost 1929. godine i ostaje godinu dana do dolaska dekana don Ante Banića i tada ponovno vraća u službu župničkog pomoćnika i koralnog vikara.
Od 1922. predaje na privatnoj gimnaziji u Pagu, a bio je i vjeroučitelj na pučkoj školi.
U shematizmu paške crkve iz 1928. godine ubilježen je kao redoviti ispovjednik paških koludrica.
Šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao ga je 1933. godine upraviteljem župe Pakoštane, a na Spasovo 1935. godine ustoličen je u toj župi za stalnog župnika.
Na Jurjevo 23. travnja 1925. svoje prve Mise kazali su paški mladomisnici fra. Frane Karavanić i fra. Ivo Maržić. Mise su održali u Zbornoj crkvi i crkvi sv. Jurja kojom prigodom je don. Jure Palčić održao ganutljive govore. Dugo vremena nakon toga su se prepričavali govori don. Jure Palčića koji je mladim svećenicima dao poticaj u službi koja je bila pred njima.
U svakoj prigodi don Jure Palčić je pokazivao svoje domoljubne i rodoljubne osjećaje. Za vrijeme parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslavije 1935. godine bio je odveden u Biograd i zadržan u zatvoru samo zato što je kao hrvatski domoljub na zvoniku župne crkve u Pakoštanima dao izvjesiti hrvatsku trobojnicu.
Nije to bilo prvo političko djelovanje don. Jure Palčića. Dalmatinsko svećenstvo započelo je s javnim i masovnim iskazivanjem potpore političkom programu iz Svibanjske deklaracije u jesen 1917. godine, nakon što je krajem kolovoza iste godine vođa dalmatinske Stranke prava don. Ivo Prodan sazvao u Zadru sjednicu uprave stranke gdje je Deklaracija prihvaćena s oduševljenjem. Za Deklaraciju su se javno izjasnili svećenici Jure Palčić, Joso Felicinović i Jure Luša 17. prosinca 1917. izjavom u Narodnom listu, gdje su pozvali i ostale kolege da se izjasne za mir, slobodu i samoodređenje naroda.
(don Ivo Prodan)
Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je na župi. Prihvatio je uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, ali i doživio veliko poniženje kada su Italo-fašistički okupatori ušli u Pakoštane potrgavši hrvatski barjak. Nije se mirio talijanskom okupacijom i radi toga je bio utamničen. Uz svesrdnu pomoć biskupa Milete bio je pušten iz zatvora.
Radi teške bolesti 1942. godine trajno je premješten u svoj rodni Pag gdje je obnašao dužnost župničkog pomoćnika. Nakon kapitulacije Italije za vrijeme kratkotrajne partizanske vlasti ponovno biva uhićen i zatvoren zajedno s prof. Matom Suićem i don. Josom Felicinovićem.
Biskup Mate Garković cijenio je njegov samoprijegor u dušobrižništvu i odanost rimskoj Crkvi, poglavito njegova pomoć u teškim poratnim vremenima za Crkvu u Hrvatskoj.
(prof. Mate Suić)
Stoga je 23. prosinca 1955. godine Juru Palčića imenovao „rezidencijalnim kanonikom „ paškog Zbornog kaptola Sv. Marije.
(kaptolski križ)
Kolika je bila njegova ljubav prema svojem gradu vidljivo je iz ostavštine don. Jure Palčića koji se bavio istraživanjem govora i prošlosti svoga rodnog kraja. Prikupljenu građu za proučavanje paškog govora dostavljao je prof. dr. Josipu Hammu hrvatskom slavistu.
Uz mons. Blaža Karavanića bavio se istraživanjem paške prošlosti gdje je u rukopisu ostala njegova „Paška povijest“ (1955.) te još nekoliko kraćih napisa iz svjetovne i crkvene povijesti Paga.
Don Jure Palčić kao izuzetno vrijedan i odan službenik Crkve umro je u svom rodnom gradu 23. ožujka 1956. godine i pokopan je na gradskom groblju u obiteljskoj grobnici.
Crkveni službenici moraju u svom narodu ostati sačuvani kao spomenici prošlosti, spomenici umjetnosti, jer se u njima odražava kulturno stanje naroda u pojedinim dijelovima prošlosti ili povijesti. Kao takav mora ostati i naš don. Jure Palčić.
Otac hrvatskog katoličkog novinarstva nakon Drugog svjetskog rata don Živko Kustić svoju kolumnu „Pismo seoskog župnika“ u Glasu Koncila potpisivao je pseudonimom don Jure. Kustić je mnogo godina kasnije u listu „Naša Vila“ izjavio da je na paškom groblju tražio grob don. Jure ali da ga nije uspio naći. Kustić je svoje katoličke ideale upijao od svojih učitelja i duhovnika od Jure Palčića i don. Jose Felicinovića.
Post je objavljen 02.01.2021. u 10:48 sati.