Marketing
Trag u pustinji
................................................
Nekako, uvijek, na kraju godine
Gotovo instiktivno, bez posebnog nastojanja
Zbrajaju se računi
Ova je bila "posebna", u najmanju ruku...
Najnebičnija godina, od svih do sada, u mom životu...
A nije ni moj život bio jednostavan
Puno je tu bilo padova i dizanja
Truda, rada, muke, borbe...
Imala sam i puno sreće
Koja me pratila kad sam najhrabrija bila i nemoguće stvari rješavala i uspjela...
Ne mogu se baš žaliti...
Bilo bi divno da je sve moglo jednostavnije biti, ali nije...
Da je moglo biti bez nepravdi..
Ali sad znam, da je to nemoguće...
Voljela bih da sam mogla sve proći bez manje živciranja, tuge...
Ali sad znam da to sve prati one koji se bore napraviti nešto dobro, uraditi nešto u ovom kaotičnom svijetu ispravno i ostaviti pozitivan trag...
Da li je u tome smisao...
Ne znam...
Mislila sam da jeste
Radila onako kako sam najbolje mogla i znala...
Nema grižnje savjesti...
Da li je u tome smisao...
Ne znam...
Meni je to bilo i još uvijek je jako važno...
Jedino što bih voljela da se moglo dogoditi
Da sam te ranije srela
Samo to
Mislim da bi sa tobom
I u pustinji mogla biti i opstati
Mi bi i tamo
Veliko srce od pijeska sagradili
U vječnosti ostavili
Utkano ime i trag...
................................
Photo by : @unusual_photos
@explorerssaurus_
Post je objavljen 31.12.2020. u 14:59 sati.