Marketing
Prvi prosinački
Danas - težak i ljutkast i plačljiv dan.
Od jutra.
Listovi cvijeća od krhke čipke, magla gusta i ljepljiva,
ulice puste.
Dva adventska na njen..grob? Bože svašta.
Autobus ne dolazi dugo.
Hladnoća pili kosti i prste na nogama.
Čovjek u busu ima izgrižene nokte do krvi.
Ona velike, plave slušalice na uši, Sting.
Bilo bi dobro da ima i za oči.
Ljudi zavučeni u svoje male kutije tuge, straha i brige.
Ljudi bijesni, čangrizavi, netrpeljivi.
Pomoliti se u Petrovoj crkvi. Kad bi radije udario.
Preporučiti, zavjetovati, zapaliti one male svjećice koje dugo i žarko gore.
Pričati o krunici ko obrani od svakoga zla.
Što radi krivo ? Je li opsjednuta ?
Mala crna ovca stoji pred svjećicama i pita se.
Ubija se liječnica. Svijet gori. Ljudi se krevelje na ekranu, a svijet gori.
Pije toplo mlijeko s medom, da je iznenadi san.
Jer kad shvati da Je nema, svaku večer srce se pretvara u pomahnitalu pticu,
pa je skida sa stropa i zavjesa.
A onda navečer preko kamere.
Lice. Oči. Usta. Brada. Nasmijava je. Ona se smije, ma vidi. Smije se neprocjenjivo. Glupača.
Onda viče da je voli i da p..joj mate...zato. i te njene svinjeće oči.Ona ga stišava, pssst, pssst....
Oči mu pune nemoćnih suza, ko ona ujutro i tijekom cijelog dana. Možda od umora.
Nekad svira da je može nazvati. Možeš me i lopatom posred čela bolje, daj.
Da ne bi zaplakala, gleda si kosu u malom ekranu, gore u desnom uglu.
Gleda i namješta najljepši osmijeh, najblistaviji pogled.
Volim te, samo mi budi iskren.
Mislim. Ne vjeruje mu, pa šta.
Kužiš, lakše je tako.
Post je objavljen 01.12.2020. u 21:05 sati.