I baš kada pomislim da je dobro,
Da je posebno dobro
Moralo se ponoviti.
Koliko je to puta već bilo
Baš isto, baš tako
A mogla sam izmaći svemu.
Nisam, nemam pojma zašto,
Nema razloga zašto tek sumnja.
Ona se kotrlja već duže vrijeme
I nekako sve više raste i buja
Kao germa za dobru gibanicu.
Zaustaviti je nije moguće
Kada se odluči biti lovac
A dugo me nije niti pipnula.
Sada se pojavila onako znano
Kako to uvijek radi.
Negdje iza očiju u dubini
Počela je kucati
Gotov sigurna da joj je put
Otvoren.
Zanemarih kucanje i prevarih se.
Kucanje je prešlo u banjanje,
U sijevanje srebrnih munja.
Pokušah je prevariti potpunim mrakom,
Ali nije se dala.
Dva je dana carevala.
Post je objavljen 15.10.2020. u 18:44 sati.