Nedjelja kao i svaka druga. Dok svi spavaju ja pripremam ručak za družbu. Tamo negdje , kada je prva šalica kave ispijena a druga ohlađena pridruži mi se moj muškarac. Gledam ga tako snenog , umornog i poželim da imam čarobni štapić da izbrišem sve brige i probleme.
Poslijepodne. Ručak prošao. Film je na televiziji. Pepeljuga. Mi...svak na svom mjestu malo gledamo tv malo po mobu.
U jednim trenutku oni u filmu plešu.
Maleni....hoćemo li plesati?
Malena...kraljevski ples ? O daa....
Naklonili smo se jedno prema drugome i zaplesali. Polagano , bojažljivo , bajkovito.
Pogledi su nam se sreli. U trenu smo zaronili u čarobni svijet nestvarno-stvarne ljubavi plešući na oblacima nemjerljive ljubavi. U očima sam mu vidjela i mjesec i zvijezde i sunce koje me grije. Vidjela sam sve neizrečene riječi kojima me grli i ljubi.Sve ono zbog čega smo tu i jesmo MI.