Ovaj post je zapravo duži odgovor na komentar od kolege Kupusa. Možda neće svima biti zanimljiv, ali doista mi nedostaje pričanje priča djeci.
Dok se na štednjaku krčka varivo od mahuna, a iz pečnice prodire opojni miris narančina biskvita (ne, neću slikati), uzet ću trenutak da zapišem priču.
Godine su prošle otkad sam znanost zamijenila edukacijom. Nisam požalila. Gotovo svaki moj sat počinje kratkom pričom.
Ovo je priča o dva brata i dinamitu.
Kaže pjevač s ovih područja, bila jednom dva brata. Njegova pjesma nije završila dobro. Završila je u mržnji.
Ovo je zapravo priča o dva brata, mržnji, ljubavi i dinamitu.
-------------------------------------------
Moja djeca (da, zovem ih svojom djecom, iako prva generacija mojih upravo završava fakultet) znaju da je dinamit po kemijskom sastavu ester dušične kiseline i alkohola glicerola. Njegovo sistemsko ime ostavljam vam za domaću zadaću (kao što dajem i svojoj djeci). Znaju i da je izrazito nestabilan i da će eksplodirati na dodir, utjecaj visoke topline ili iskre. Toliko o kemijskoj lekciji, ovo je kratki sažetak iz organske kemije bitan za razumijevanje priče.
Dakle, vraćamo se na braću. Bila jednom dva brata. Prošla su vremena od njihovog života, tako da ne znamo kakav im je bio odnos dok su bili živi. Možda su bili bliski. Možda su se otuđili. Tko zna. Bili su sinovi bogatog industrijalca. Stariji od njih je bio nadaren. Nadaren za znanost. Mlađi brat je bio praktičnije prirode i radio u očevoj firmi. Firma se bavila, između ostalog, proizvodnjom i distribucijom nitroglicerina.
U ono vrijeme, nije postojao prihvatljiv način da se nitroglicerin stabilizira. Koliko god opreza bilo uloženo, nesreća je bila neizbježna. Izgubljeno je 5 života. Jedan od njih je bio mlađi brat budućeg izumitelja dinamita. On je bio shrvan. Godine je posvetio zatvoren u laboratoriju, odlučan da nađe način da se slične nesreće spriječe zauvijek.
I našao je način. Pomiješao je nestabilni nitroglicerin s posebnom vrstom zemlje. Nastala je stabilna masa koju se moglo oblikovati u štapove. Nama dobro poznati dinamit.
Izum iz žalovanja, bratske ljubavi i plemenitih pobuda neki drugi ljudi su iskoristili za ubijanje svoje braće. Shvativši da da je učinio krivo, čovjek je oročio sav svoj imetak. Dao ga za buduće generacije znanstvenika, društvenjaka i mirotvoraca. Ime čovjeka bilo je Alfred Nobel.
Ne nastaju sva otkrića iz plemenitih pobuda. Nažalost nam je negdje duboko usađeno u prirodi uništavanje, povređivanje, ubijanje. Ali mnoga od njih nastala su iz iskrenog uvjerenja da se svijet može učiniti boljim mjestom. I da je odgovornost na nama, samo da je moramo preuzeti.
Nemam genijalnost jednog Nobela. Ali sam osoba koja priča priče. Sve što radim je u nadi da potaknem iduće generacije da učine bolje od nas.
Da budu bolji od nas. Nažalost, zbog svijeta kakvog im dajemo u naslijeđe, i morat će biti.
Post je objavljen 06.07.2020. u 10:00 sati.