Još dok sam živa
pogledaj u moje oči,
jer jednog dana,
kad Nebo izbriše
crte mog lica
nećeš znati
koliko je samo tuge bilo
ispod tanke kore srca.
A tamo negdje
ispod tamnog Neba
koje me gleda svaki dan
direktno u oči,
mrtvo srce,
mrtvije od zlatnog osamljenog trenutka
svoje gorke suze toči
i procvjetat će u svojoj osamljenosti
pa te potražiti
negdje među zvijezdama.
napisano:23.11.2014. u 15:50h | Iz moje 7. zbirke poezije
"IZBRISANO LICE"
Ispod tamnog neba nada tinja, zove,
moje lice sjetno odolijeva vremenu,
a duša vapi za sva ona lica izbrisana
ispod ovog kojeg nosim ovog dana.
I kada tama izbriše bore mog lica,
a koliko se samo tuge u njih slilo
ispod tamnog neba, ja i moja nada
i sve će biti k’o nakad, da se snilo.
Nek’ me nebo tamno gleda svaki dan
uz osmijeh zadnjeg samotnog trenutka,
svoje gorke suze neka toči i ove noći,
znam da će procvasti u svojoj samoći.
Tada ću te potrežiti tamo, toga dana,
na putu anđela kad izgubi se sva tama
kada svjetlo zablista uz nebeske trublje
kada radost procvjeta među zvijezdama.
moja pjesma je iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE" i zajedničke zbirke
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 978-953-8054-662 (IZBRISANO LICE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.