Perioda nakon što je Alma odselila pa do srednje škole se praktično i ne sijećam, jedino vrijedno spomena je bilo natjecanje iz općenarodne obrane i društvene samozaštite, koje je iz nekog razloga nekome bilo važno.
Naime sve one druge medalje i priznanja osvojene za školu na školskim natjecanjima u kojekakvim sportovima nisu imale tu težinu.
Zato je ulaganje u streljaštvo i trčanje oko školskog, rezultiralo da se što zbog priprema što zbog gradskog, pa regionalnog, i onda republičkog pa saveznog natjecanja jedno pola godine nije uopće skoro išlo u školu, a zaključene su nam sve petice.
Vodio nas je profesor iz Ono i Dsz, koji je bio u stvari profesor matematike, negdi porijeklom iz okoline Imackog, a koji zbog nekih grijeha protiv struktura, nije moga dobit posao ka profesor matematike, pa je da ne bi krepa od gladi, ili odselija u Nemačku ka većina iz njegovog sela, izučija i ONO i dsz.
Inače je živija ka podstanar kat ispod stana od Švabica, u njihovom drugom stanu jer su Švabe u stvari kupile pola kuće, pošto je onda bilo uobičajeno da se kuće rade po pola.
Onako cili osebujan ima je i osebujan auto, narančastog zaporožca, koji je malo teže palija, i to bez obzira na temperaturu, tako da niko nije triba navijat budilicu za ić na posa, profa bi cilo naselje probudija verglajuć to rusko čudo tehnike.