Marketing
Utjelovljenje besmisla...
U voštanici svitanja trag istine,
buktinja sunca grli dan,
na hridi tihuje Prometej nadanja,
na obzoru privid
besmisla.
Na sceni trenutka sukob zbilje i snovitosti,
svjesno živim mazohizam, osjećam izlječujuću bol,
oslobađanje iz krletke sumnji i strahova.
Prodirem u podsvijest, u prostor nedogađanja, u zatomljena sjećanja.
U odaji ogleda i odjeka ozrcaljen vrhunac samoće,
na granici bitka i nebitka, utjelovljeni apsurdi,
život tako jednostavan i lijep.
Iako top s Griča nije prepolovio dan,
a tramvaj ne prolazi kroz krhotine grada,
slobodni u svom postojanju galebovi poletješe u nebo,
jer vatra sudbine sagorjeva sama u sebi
i sama iz sebe plamti dolazeće vrijeme.
Dok grad jeca u mukama razaranja, a obroncima zbilje titra vizija Sizifova kamena,
poslanje trenutka romori istinom o nepostojećoj uzaludnosti,
sve što se zbiva, već se jednom zbilo,
ja ćutim ugodu vjerovanja u uvijek iznova rađajuću svjetlost.
U doba corone i potresa, u kovitlanju svijesti ispisan sinopsis apsurda, ipak ne odustajem,
ne bježim u izmišljaje, u onostrane metafore, u nedohvatne iluzije,
ushitom osjećanja odsanjane budućnosti uprisutnjujem zbilju.
Volim ovaj trenutak, osjećam srce diše i osmijehujem se.
Osmjehuješ se, u tvojim očima sjaj boja odsanjane budućnosti.
Hvala ti, budiš novo nadahnuće.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 04.05.2020. u 10:50 sati.