Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kintsukoroi

Marketing

Moraš kupit čaj od vrkute

Nisam od onih koja broji dane. Koja išta broji.
Iako je moja svekrva uvijek brojala, njoke, komade mesa, i mislim da joj je to besmisleno brojanje često spašavalo zdrav razum.
Pokušala sam to od nje pobrati.Jer..
Brojevi znače red. Red u ovom potpunom kaosu. Kao kada sređuješ ladicu sa beštekom. Kao kad skupljaš veš sa štrika. Brojiš kvačice. Život se tih par trenutaka čini normalan.
Meni su brojevi strani. Kad sam u nemiru ili nadrndana, kad se imam potrebu presložiti, ja pečem palačinke, pa ih slažem u brdo. Al ne brojim ih. Ili pišem riječi, slažem ih na brdo i isto ih jedem. Ili slušam glazbu i uz nju drečim naglas lyricse.
Zamišljam da sam debela crnkinja božanstvenog glasa.

Jedva se snalazim sa satima. Baš zbog tih brojeva koji mi ne leže. Noćas sam opet plivala u znoju, gledala kako vani sviće, osluškivala mamino disanje i povremene jauke. Mislim da sam spavala maksimalno sat vremena. Zbog toga sam cijeli dan bila baš nikakva. U poslu griješila, ispravljala brojeve, sto puta se provjeravala. Užasno je gledati nekog svog u bolovima! Stanje joj se pogoršalo od potresa. Moja cura iz Mesničke. Strašno ju je to pogodilo. Srušio joj se svijet.

Iscrpljuje ta nemoć. Kombiniramo flastere, čepiće i kapsule.
Lijekovi protiv bolova svi imaju nuspojavu otežanog disanja.
Tak da imamo evidentnu kontraindikaciju.
Imamo popis svih lijekova, pripravaka, dodataka.
I pored svakog, naravno, sat uzimanja.
Red u neredu. Opet jebeni broj.
Dan postaje prekratak za svu tu njenu terapiju. Zgusne se dan ko zakorena tempera, tamnoplava. Cijeli dan pije nešto.
Pa onda danas nisam ništa ni posijala ni zasadila. A bile su tikvice na redu. Stari je sjedečki napravio četvrtu gredicu.
Salata posijana. Grašak također. Krastavci posađeni. Paradajze moram pikirati.
Moj Red u neredu.
Zahladilo je i cijeli se dan iščekivala kiša- zato nisam ni zalijevala. Nakon posla sam probala malo odspavati, nadoknaditi noć.
Ušuškanu me prenuo mobitel.

Bože, kako su mi danas svi išli na živce! Ali svi!
Mešoselimovićevsko traženje posla po njemačkama. Jeah, right, sad ćeš ga baš naći. U Mešinoj Tvrđavi glavni junak traži, a ona ga čeka i beskrajno vjeruje u njega. Stalno mu meko oprašta, čime njegova ljubav spram nje jača.
Meni je to inače najljepša ljubavna priča.
Al mi nismo čovječe u romanu i meni je tako prokleto dosta jebenog čekanja. Više sam sve maštarije s njim potrošila.
Sve manje mi pomaže njegova zamišljena ruka na mom struku.
Više smo razdvojeni nego skupa.

Mažem se sa sto i jednom kremom, neke iz moje kućne radinosti. She maslac, vazelin, urea, macha, E vitamin. Ne želim ostarjeti isuviše naglo u ovoj jebenoj karanteni.
Najljepše godine, ha?
Al za valunge moram sutra kupit čaj od vrkute. Čaj od..vrkute!
Trebala sam zapravo posijati vrkutu.
Frendovi mi šalju onu poruku o meditaciji za majčicu Zemlju, u 11 i u 23. Je, right. Zemlja se vrti po svom. Moš mislit kako joj možemo meditacijama pomoć. Zamišljam je kako se, sva plavozelena, blistava od znoja, okreće sve brže.
Kao da je negdje krenula. Ima svoj vlastiti red u ovom neredu.

Cijeli Nacionalni stožer danas mi osobito ide na jetra!
Čine mi se ko lutke, ponavljaju sve isto, dosadni su ko proljev. Baš političari obični. Sve manje su mi uvjerljivi.
Danas niko zaražen, a jučer najveći broj mrtvih. I oni idu na popuštanje mjera. A prerijetko testiraju.
Mojom slijepom ulicom svakodnevno ljudi trče, rolaju, bicikliraju. Nikoga ne slušaju kako se guši i jauče.
Ja nejdem nikuda. Slažem brdo palačinki i žderem ih.
Dok se ne zarolam i pretvorim u palačinku sama.

Krepavam od straha da nam ne zatreba hitna i bolnica.
Barem ne još. Dok se ne normalizira ovo sranje.

Počela sam opet pisat Sarah ko što vidite.
Njene nove ljubavne i životne dogodovštine.
Al više me ne zaokuplja kao prije.
Jer nema joj Escofierrra.
Morala bih napraviti da on umre, da priča bude vjerna.
Al nemam srca nikoga ubijati.
Možda će on negdje otputovati, ne znam još.
Nije mi nimalo izgledno da se njih dvoje samo rastanu.
Njegova zamišljena ruka na struku nikada joj nije dojadila.
Dojadilo joj je samo biti druga žena.
Al on bi se tako dobro smijao ovoj situaciji..





Post je objavljen 20.04.2020. u 22:03 sati.