Nakon prošlonedjeljne ophodnje Hrelom, te pretprošlonedjeljne ophodnje zapadne granice, ovu nedjelju je provedena i ophodnja istočne granice. Obilazak je obuhvatio Osiječku tvrđu preko pustare Kopačkog rita i Titovog lovišta u Tikvešu sve do lokacije povijesne Batinske bitke pri kraju Drugog svjetskog rata. Bitke koja je u 18 dana desantiranja preko Dunava i naizmjeničnih pješačkih napada "potrošila" čak 1885 jurišnika od čega 1297 pripadnika Crvene armije i 648 partizana 51. Vojvođanske divizije NOVJ. Vrhunac bitke bio je za Batinsku željezničku postaju i kotu 169, koja je nakon toga prozvana "Krvava kota".
Bila su to olovna vremena koje ponajbolje opisuje zadnja korica knjige "Ratni pilot" - U prohladnu svibanjsku zoru jedan je pjesnik ušao u kabinu zrakoplova kako bi poveo svoju posadu u smrt. Slijedio je besmislenu zapovijed za besmislenu zadaću i dobio priliku promišljati o ljudskoj sudbini na deset tisuća stopa visine, dok su u blizini kružili rojevi njemačkih lovaca spremnih obrušiti se na spore francuske bombardere. Smije li potreba za obranom domovine biti opravdanje za slanje stotina tisuća ljudi u sigurnu smrt, kako bi stožerni zapovjednici i političari umjesto organiziranja učinkovite obrane, imali opravdanje za potpisivanje neumitne kapitulacije...
Promišljanje je to koje nam je u zalog ostavio Antoine de Saint-Exupery dok se svibnja 1940. u činu zrakoplovnog satnika borio na europskom nebu za ideale slobode, bratstva i jednakosti iako je znao da protiv premoćne Luftwaffe nemaju nikakvog izgleda.
Nakon takvih klaonica naroda obično ostaju spomenici kao trajni svjedoci prolivanja krvi. Kako se takva povijesna iskustva ne bi opet prolazila, desetina Plaćenika danas je odradila simulacijski trening u jednom od mnogobrojnih napuštenih objekata OSRH. Gdje je umjesto masovnih juriša uvježbavan ponešto drugačiji oblik pješačkog djelovanja. Kakav znaju oni koji su mu nazočili.
Foto: Fero
Post je objavljen 16.02.2020. u 19:30 sati.