"Sva bića nose na leđima sjenku, i u rukama sunce; Spajajući dah svjetlosti i sjenke, ravnoteža se uspostavlja u svijetu." Lao -Tzu
Sjena... Tu je od jutra do mraka, pa i po mraku, ako je svjetlost uličnih lampi dovoljno jaka.. Mijenja oblik i veličinu, ponekad je lijepa i graciozna, a ponekad čudna i zastrašujuća. Moj stalni pratitelj, dio mene. Ponekad se pravim da je nema, jer me plaši. Ponekad je obujmim cijelim srcem jer je prekrasna i skladna. Sjena je moj negativ, a možda je ona pozitiv? Pogled na nju podsjeća me na dualnost u meni, na vidljivo i ono skriveno, na fizičko i duhovno, na mrak i svjetlost. Dobro je tako jer jednog bez drugog ne bi bilo..