Vikend koji je iza nas najavio je peto godišnje doba u Primorju i kvarnerskim otocima. Započela su maškarana ludovanja. Mnogi su gradovi dobili novu vlast i ključevi grada prešli su u ruke maškara koje će ove godine vladati tim gradovima do 25. veljače.
U gradu Pagu karnevalske večeri su započele sa "Socijima" u Kneževom dvoru. Sociji su jedna drugačija karnevalska druženja po sadržaju od onih klasičnih karnevalskih večeri uz glazbu i maske. Pag je i po tome specifičan. Paške maškare ključeve grada primaju tri dana prije kraja karnevala.
Da je zvonačar biti lako, zvončar bi bio svatko!
Bez imalo lažne skromnosti imati zvončara (Dondolaša) u grobničkoj kući je u rangu imati Alkara u sinjskoj kući.
Zvončarska oprema nije nimalo jeftina a teško je i doći do kvalitetne kože i do glava od brava ili od telića za malo dijete. Tu je i specifična košulja, rubac (crni facol), kopice (škofuni) i naravno potpuno crne tvrde postole. Kao dodatni predmeti su "Žunta" (bacuka) ili škrebetalnica. Užadi (konopa) koji sve poveže. Na Mateu je bilo preko četri metara i to ne bilo kakve užadi.
Najveće obilježje svakog zvončara su njegova zvona. Dva mala zvona koja su prikačena na koži (na prsima) i veliko zvono na leđima. Zvona su presudna za prepoznatljivost zvončara ovoga kraja. Nisu sva zvona ista. Dondolaši su upravo po svojim zvonima dobili ime jer su njihova zvona (dondola) davala specifičan zvuk raspoznavanja u odnosu na druge zvončare ovoga kraja.
Od pamtivjeka su grobnički pastiri tjerali divlje zvijeri sa svojih pašnjaka, ogrnuti ovčjim kožama, noseći škrebetalnice, žunte i zvona, te garavih lica koje su namazali od ostataka ogrijeva. Najveći dio tog posla ih je čekao za velikih zima i rano proljeće kada se blago izvodi na pašu. Sve se to nekako poklapalo u vremenima karnevala (Mesopusta), pa su nerijetko tako maskirani obilazili i svoja sela.
Legende govore kako su u bitkama na Grobničkom polju noseći na glavi maske, a na leđima zvona utjerali strah u kosti osvajačima i tako pridonjeli velikoj i važnoj pobjedi Grobničana nad Tatarima.
Kako bi sačuvali tradiciju i običaje a svojim atraktivnim nastupima kojima plijene pažnju tamo gdje se pojave, prvu subotu nakon blagdana Sveta Tri kralja, se sakupe i počnu obilaziti svoju Grobnišćinu.
Mnogi Europski gradovi koji njeguju sličnu tradiciju kao dondolaši ugostili su ih i divili se njihovoj ustrajnosti.
Mi smo se i subotu i nedjelju divili i vodili brigu o Mateovoj ustrajnosti, jer je u ova dva dana prošao više od 35 kilometara. To je veliki poduhvat. Stariji zvončari su mi govorili da ne mogu vjerovati koju volju i snagu posjeduje.
Frenki Fučak je u svom nadahnutom govoru prilikom dolaska u svoje Žubrovo selo kao jedan od osnivača i pokretača Dondolaša koji ove godina slave 20. godina zvonjenja na jedan novi način, kazao da je miran jer da je ove godine selo dalo novog Dondolaša Matea Maričevića. Koji aplauz, koji ushit svih nazočnih uz glasnu podršku i svih dondolaša.
Tako smo mi ove godine ušli u karnevalske svečanosti a još ih je jako puno pred Dondolašima.
Post je objavljen 13.01.2020. u 22:22 sati.