Ako mi nakon sedam dana bol proteče tijelom i odnese nemire, ako i opet bacim sjenu na naše staze gdje hodamo, molim te, povedi me u baršunastu noć i pokaži mi kako gori srce u očima, kako se luta pustim beskrajima tvoje duše i zagrli moja ramena pa me upoznaj do kraja.
I kad na grebenu svojih nedosanjanih mladalačkih snova zastaneš i pogledaš iza sebe, vjeruj mi, to su samo stare staze koje su te vodile u neke krive putove.
Mirnom molitvom sam zamolila Boga, da mi pomogne da tebi pomognem, a ako more ljubavi pretvoriš u sol, znat ćeš kako je bijela boja tužna, znat ćeš da je suha noć teža od gomile neprospavanih godina i da ništa teže ne boli, nego ovo kroz što prolaziš.
Nemiri koje nosiš rasvjetljavaju tvoje putove u mračne koridore gdje ni sam ne znaš raspoznavati ono što u tebi spava, a ne pokazuješ, jer imaš samo sebe, imaš mene u sebi pa kreni i pod mjesečevim baršunastim okriljem izmisli neko novo vrijeme za mene i tebe.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.