Iz civilne Udruge Zelena Akcija primila sam informaciju koja se odnosi na sprečavanje nekontroliranog izvoza opasnog otpada iz razvijenih u nerazvijene zemlje. Tema je aktualna, ali
Baselska konvencija nije svima baš tako poznata, kao što možda autor misli, a ništa o njoj podrobnije nije napisao.
Prenosim priopćenje Zelene Akcije
Baselska konvencija, čiji je cilj spriječiti nekontrolirani izvoz opasnog otpada iz razvijenih u nerazvijene zemlje, početkom prosinca je postala obvezujući međunarodni ugovor. Zelena akcija, kao članica međunarodne IPEN ( International Pollutants Elimination Network ) mreže koja je vršila pritisak da se ostvari ovaj uspjeh, poziva Ministarstvo zaštite okoliša da u potpunosti uskladi nacionalno zakonodavstvo s odredbama Baselske konvencije.
Ratifikacijom Konvencije od strane 97 država, ona je postala međunarodno pravo. Također, izmjenama je u Konvenciju dodan i novi članak o zabrani izvoza opasnog otpada, koji je dodatno ojačao snagu Konvencije. Njime je propisano da se opasni otpad iz razvijenih zemalja (EU, OECD i
Lihtenštajn) ne smije izvoziti u zemlje u razvoju. Osim toga, i za neke vrste neopasnog otpada (kućanski otpad, pepeo za spaljivanje, plastika koja se teško reciklira) uvodi se zabrana uvoza bez dozvole nadležne institucije u zemlji uvoznici.
Primjerice, prema dosadašnjim odredbama Baselske konvencije, za prekogranični promet neopasnim plastičnim otpadom nisu propisane posebne procedure te se sav uobičajeni plastični otpad mogao izvoziti/uvoziti bez nekih posebnih administrativnih zahtjeva. Novim amandmanom se za prekogranični promet plastičnim otpadom primjenjuju ista pravila kao i za opasni otpad. Stoga se izvoz plastičnog otpada smatra ilegalnim ako nije dobivena suglasnost nadležne institucije u zemlji uvoznici.
Kako bi se odredbe Konvencije provele u djelo, sve države potpisnice, pa tako i Hrvatska, moraju što prije prilagoditi nacionalno zakonodavstvo.
Bez nacionalnog zakonodavstva teže je kazneno progoniti nezakonit promet koji se može dogoditi u slučaju kršenja zakona. Stoga, Zelena akcija poziva Ministarstvo zaštite okoliša da što prije osigura učinkovitu provedbu Konvencije.
Marko Košak, Zelena akcija, 098/975 2335, marko@zelena-akcija.hr
Ali, moj je interes bio znati više Baselskoj konvenciji. U materijalu koji sam pronašla između ostalog piše da je Republika Hrvatska jedina država članica Europske unije koja do sada nije ratificirala Izmjenu i dopunu Baselske konvencije iako je primjenjuje s obzirom na to da je ona ugrađena u Uredbu (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada.
Ipak Ministarstvo zaštite okoliša i energetike kao predlagatelj uputilo je Vladi RH 13. lipnja 2019 .KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU IZMJENE I DOPUNE BASELSKE KONVENCIJE O NADZORU PREKOGRANIČNOG PROMETA OPASNOG OTPADA I NJEGOVU ODLAGANJU . Ministarstvo je potaknuto na prijedlog zakona o potvrđivanju Baseske konvencije , jer za to postoji Ustavna osnova u kojoj se kaže“
Ustavna osnova za donošenje Zakona o potvrđivanju Izmjene i dopune Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju sadržana je u članku 140. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
BASELSKA KONVENCIJA?
Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju prihvaćena u Baselu, 22. ožujka 1989. godine, danas je najkompleksniji međunarodni ugovor iz područja zaštite okoliša, a nastala je kao međunarodni odgovor na praksi bogatih zemalja koje su kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća, tražeći jeftiniji način da ga se riješe, počele izvoziti opasni otpad u nerazvijene zemlje i zemlje Istočne Europe. Baselska konvencija je stupila na snagu 1992. godine i trenutno ima 187 stranaka, a cilj joj je zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja koji proizlaze iz stvaranja, gospodarenja, prekograničnog prometa te zbrinjavanja opasnog i drugih vrsta otpada. Republika Hrvatska ratificirala je Baselsku konvenciju u svibnju 1994. godine, a na snagu je stupila u kolovozu iste godine. Zakon o potvrđivanju Konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju objavljen je u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori, broj 3/94.
Na drugom zasjedanju Konferencije Potpisnica (COP-2) u ožujku 1994. godine, prihvaćena je Odluka II/12 kojom se zabranjuje izvoz opasnog otpada namijenjenog zbrinjavanju iz država članica OECD-a u države koje nisu članice te međunarodne organizacije. Kako Odluka II/12 nije ugrađena u tekst same Baselske konvencije, postavilo se pitanje je li ona pravno obvezujuća ili nije. Zbog toga je na trećem zasjedanju Konferencije Potpisnica (COP-3) koja je održana u rujnu 1995. godine predloženo da se ova Odluka formalno ugradi u tekst Baselske konvencije kao Izmjena i dopuna o čemu je donesena Odluka III/1.
Izmjena i dopuna o zabrani (eng. Ban Amendment; u daljnjem tekstu: Izmjena i dopuna), sadržana u Odluci III/1 zabranjuje izvoz opasnog otpada na zbrinjavanje i oporabu iz država iz Dodatka VII (Potpisnice Baselske konvencije koje su članice Europske unije, OECD-a i Lihtenštajn) u države koje nisu navedene u Dodatku VII (sve ostale Potpisnice Baselske konvencije).
Iako je Izmjena i dopuna trebala stupiti na snagu najkasnije do 1. siječnja 1998. godine, to se do danas nije dogodilo. Naime, na trećem zasjedanju Konferencije Potpisnica (COP-3) na kojem je Odluka III/1 donesena nije postignut konsenzus oko ove Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, a sukladno članku 17. stavku 5. Baselske konvencije, da bi ista stupila na snagu, treba je ratificirati tri četvrtine država koje su bile Potpisnice Baselske konvencije u vrijeme kada je odluka donesena. Kako je tada bilo 90 Potpisnica, potrebna je ratifikacija barem 68 od njih. Do danas je Izmjenu i dopunu ratificiralo 95 Potpisnica od kojih je 66 onih koje su bile Potpisnice 1995. godine. Iz navedenog razloga Tajništvo Baselske konvencije i međunarodna zajednica kontinuirano potiču države koje bi mogle pridonijeti stupanju Izmjene i dopune na snagu da se odluče na ratifikaciju.
Republika Hrvatska bila je Potpisnica Baselske konvencije u vrijeme kada je Izmjena i dopuna donesena, međutim, do sada je nije ratificirala. Također, Republika Hrvatska je jedina država članica Europske unije koja do sada nije ratificirala Izmjenu i dopunu iako ju primjenjuje s obzirom na to da je ista ugrađena u Uredbu (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006.) koja je pristupanjem Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije postala obvezujući dio zakonodavstva. izvor: Nacrt konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju Izmjene i dopune Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju
Post je objavljen 20.12.2019. u 07:10 sati.