Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/narubupameti

Marketing

Mokra koljena


Prepričavam kolegici događaje iz nedjeljnog lova…

- Odbila sam. – kažem.

- Kako misliš odbila? – kolegica ne vjeruje svojim ušima.

- Pa tako, nisam mogla više pa sam odbila i rekla drugi put. – sad se i ja čudim njoj.

- Pa to nisi smjela napraviti! On je najpoznatiji proizvođač vina u cijeloj okolici! – ona zna sve koje treba znati, ja samo znam kad je meni dosta.

- Što sam ja znala tko je on!, to sam saznala tek poslije. Bio je već treći koji mi je ponudio da probam njegovo vino, nisam mogla više. Kao da bih nakon treće čaše uopće znala kakvo vino pijem. – nikako shvatiti u čemu je problem, krivo posloženi lončići u glavi.

- To nisi trebala napraviti. - odmahuje glavom.

- Svašta ja nisam trebala u životu pa ipak jesam. – smijem se.


Očito sam napravila stravični gaf. Kao da činjenica što me ranim jutrom pokupi oženjeni muškarac i vozi u lov, već nije samo po sebi dovoljno stravičan gaf, nego sam još uvrijedila neko lokalno Ime.

Toga dana, ispred lovačkog doma, pokušavam platiti gostovanje. Naime, još se nisam učlanila u niti jedno lovačko društvo, jer se ne želim vezati.

- Ne. – kaže kratko kolega lovac koji me ujutro pokupio, jer je ujedno i blagajnik tog lovačkog društva i uporno mi odbija naplatiti sudjelovanje kao gostu. U tom trenutku prolazi lovnik pokraj nas pa se on obrati njemu:

- Ona bi platila gostovanje. – i smije se.

- Već je on to tebi naplatio. – kaže mi lovnik i smije se, a onda vidjevši moj zbunjeni pogled dodaje – ili će ti naplatiti odjednom.

I tako žena ne može biti lovac, a da ujedno nije i nekom od lovaca ljubavnica (naravno, ako sam dobro protumačila što je lovnik rekao, možda je on mislio nešto deseto, tko bi ga znao, možda su samo moje misli prljave, a ne njegove), jer očito nije logično da jednu ženu privlači rosa, trnje i kaljuža, i da se osjeća kao bubreg u loju kad zasjedne umorna i blatna s deset lovaca za stol i jede čvarke nakon trosatnog češljanja terena, dok sunce što se konačno probilo kroz maglu suši mokra koljena.

- Jesi dobro? – pita me kolega lovac.

- Ne mogu ti opisati koliko mi je lijepo. – osmjehujem se.




Post je objavljen 07.11.2019. u 13:13 sati.