Preporuka: knjiga Digitalna demencija - kako mi i naša djeca silazimo s uma
Manfred Spitzer je međunarodno priznati njemački psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik, koji je vrlo zabrinut za utjecaje koje neumjerena, sveprisutna digitalna tehnologija ima pogotovo na mlade ljude, djecu, pa čak i bebe, jer digitalna industrija nema milosti, ona cilja i na bebe, s proizvodima kao što su dvd-i pod nazivom 'Baby Einstein', koji mame roditelje obećanjima kako su njihove bebice na dobrom putu da postanu pravi Einsteini, samo ako na vrijeme (već u dobi od nekoliko mjeseci), počnu pregledavati njihove dvd-e.
Spitzer na 300-tinjak stranica navodi rezultate brojnih znanstvenih istraživanja, koji svi vode prema istom zaključku, kao što sve rijeke vode prema moru ili oceanu: mladi i vrlo mladi ljudi su pogotovo rizična skupina, jer se nalaze u vrlo krhkoj, formativnoj dobi i njihovo korištenje mobitela i računala je u mnogim slučajevima postalo zabrinjavajuće i alarmantno, djeca i mladi postaju ovisnici o tehnologiji, sa svim posljedicama koje svaka ovisnost nosi sa sobom, a u tehnološki naprednim zemljama otvorene su klinike za liječenje posebno te vrste ovisnosti. U Južnoj Koreji, primjerice, je više od 12 posto učenika ovisnika o tehnologiji.
Istraživanja dokazuju da digitalna tehnologija na način na koji se koristi, koji je uzeo maha, višestruko šteti normalnom razvoju čovjeka i potkopava njegove šanse za razvijanje vlastitih potencijala i življenje sretnog i ispunjenog života. Društvene mreže čine ljude osamljenima i nesposobnima za stvaranje stvarnih odnosa. Navedeni su rezultati istraživanja koja pokazuju da je uvođenje digitalne tehnologije u školski sustav potpuno kontraproduktivno i štetno.
Bez obzira na sve dokaze, glas Spitzera i drugih istraživača gotovo da se ne čuje u općoj kakofoniji koju stvara upravo digitalna sveprisutnost. Rijetko koga zanimaju takvi rezultati i dokazi. Rijetko tko obraća pažnju, jer je pažnja raspršena po svuda, samo ne na bitno, što je i jedna od negativnih posljedica ovisnosti o tehnologiji - nemogućnost usmjeravanja pažnje na bavljenje jednom bitnom stvari. Političari nisu zainteresirani, oni ne vide dalje od nosa i zanima ih vlastiti probitak, za sljedeće generacije ih nije briga, a upravo takvo je i Spitzerovo iskustvo, jer je imao više razgovora s raznim ministrima iz njemačkih vlada, ali sve bezuspješno, bez ikakvog efekta. Oni koji mogu nešto čuti i napraviti u svom životu su obični pojedinci, kao vi i ja.
U predgovoru knjige navedeni su neki od simpatičnih mailova koje autor prima u svoj inbox (netko će reći: "Šta, pljuje po internetu, a i sam ga koristi?" Pa naravno da ga koristi, svi ga koriste i trebaju ga koristiti. Ali pitanje je kako, zašto, u koju svrhu. Nije problem internet sam po sebi, to bi trebalo biti jasno.)
"Gospodine Spitzer, borite se protiv vjetrenjača - ne, protiv cijelih farmi vjetra. Molim vas, nastavite!"
"Gospodine Spitzer, upravo pucam iz virtualnog kalašnjikova. Kad bih imao stvarni, vi biste bili prvi kojeg bih ustrijelio. P.S. To što govorite o sprezi između virtualnog i stvarnog nasilja puka je besmislica."
Post je objavljen 07.06.2019. u 08:36 sati.