Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...







Ispod mosta Mirabo teče Sena.
I ljubav naša
zar je sve uspomena
Patnja uvek radošću beše ispraćena
Sve nose dani osim mene
Nek sat izbija i noć krene...

Guillaume Apollinaire, Le Pont Mirabeau




Privid trajanja,
iskra u kutku pamćenja,
sjećanja,
mostovi pod kojima se budi.

Netko pokuca na prozor!

Je li to sumnja?

Ona sklopi oči, osluškuje tišinu.

Kucanje joj para uši,
a pred prozorom stoji život,
tako jednostavan i lijep
da mu se ne usudi približiti.

Bilo je to u vremenu poezije i oluje ruža, u vremenu kada je vjerovala da je život zatvorio krug i pustio je da luta noćima bez snova.

Počela je pisati pjesme...




Poklonio si mi
osamnaest crvenih ruža,
sve zvjezde s neba
i budućnost u celofanu.

Zagrljajem si želio
ubrzati okretaje zemlje,
oživjeti vjetar s planine
pojačati sjaj sunca.

A nisi osjetio da nam kradeš mladost,
bezbrižnost,
sne.

Želio si sreću,
a prostor u kojem smo snivali
je bivao sve manji.

Želio si ljubav,
a ja sam se borila protiv navika.

Bilo je to davno,
u vremenu poezije i ruža,
tek danas bih znala
navike pretvoriti u ljubav.

Pokloni mi još jednom
osamnaest crvenih ruža.





Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove,
rekli su da dočekuješ zoru
u parkovima ili pod mostovima.

Noćas sam te tražila pod mostovima.

Klošari su skrivali lica
i pružali ruke.

Osjetih miris istrošene ljubavi
i dotaknuh jedne usnule oči
gorčina je prelazila u bol.

Sretoh tvoj pogled bez osmjeha
a suze su mirisale tugom.

U tvojim rukama neka nepoznata kosa,
osjetih hladnoću na dlanovima
i prazninu iza mene.

Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove,
a na stolu leže krhotine čaše
iz koje smo ispijali ljubav
i ruke iz nedovršenog zagrljaja
s dlanovima još punim
nedavnih dodira...





Netko pokuca na okno njenog srca.

Ona otvori oči.

život tako jednostavan i lijep pruži dlanove.


on joj šapnu... zavoli dan u kojem se budiš
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše...

Udahnula je život i ljubav...


Dijana Jelčić… Osamnaest crvenih ruža, Zagreb 1986 i „Odakle dolazi ljepota“ Zagreb. 1987…











Post je objavljen 29.03.2019. u 12:00 sati.