Jedva čekam proljeće. I to ne samo zbog ljepšeg vremena, bujanja prirode i dužih dana nego sam donijela odluku. A kad ja donesem odluku onda je to-TO! Najgore mi je kad nemam nikakvog cilja ni nikakvih želja. A vjerujte, bilo je i takvih dana.
Dakle, odluka je donesena. Najprije u mom srcu pa razumu pa su se srce i razum složili i sad glasno kažem DA ĆU SE ZALJUBITI! I to baš ovo proljeće. Nisam baš toliko makla da znam i točan datum tog veselog i možebitnog najvažnijeg životnog događaja u mom budućem životu, ali definitivno znam da ću se zaljubiti.
Imam još vremena razraditi korake i akcije koje će dovesti do postavljenog cilja zaljubljivanja, ali potrebno je odlučiti gdje kreće startna pozicija. Ovdje mislim na lokaciju zadanog projekta. Odakle krenuti?! Kvart?! Posao?! Kafići?! Grad?! Rođendani?! Tulumi (koga lažem! Odavno nisam bila na tulumu). Možda crkva, a možda je zec u šumi?! Uglavnom, ja ću se zaljubiti!
Morammmmm jer ovako nisam ispunjena!
Samo se treba prepustiti.
Može li se ljubav planirati ili se ona samo dogodi?!
Jeli ljubav na prodaju i ima li svoju cijenu?!
Ima li ljubav svoj početak i kraj; rok trajanja?!
Jeli ljubav jednakog inteziteta i s jedne i druge strane; I na početku i na kraju veze?!
Dogodi li se prava ljubav samo jednom u životu?!
Postavljam si pitanja, a odgovore...i znam ..i ne znam!
Želim ljubav! Pafff ....samo tako ; Ljubav!
Govorim o ljubavi između muškarca i žene, o nesavršenoj, ali opipljivoj ljubavi!
Ljubavi koja će ostarjeti sa mnom.
Ljubavi koja će trpjeti sa mnom.
Ljubavi koja će ostaviti trag.
Ljubavi koja će me ojačati.
Ljubavi koja neće osuđivati, koja će se smijati i plakati sa mnom.
Želim voljeti i biti voljena. Zar tražim puno?!
Ali ovog proljeća.....znam....dogodit će se!