Razvaline na drveću od snijega, te bijele nemani, tijekom noći daju moć i vidim, da se ne može tako lako pogledati u nebo.
Lutala sam noćas snovima kao što sam jutros dolutala do svog odredišta, iz visina su na dno duše pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle.
Samotnjak sam bila u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali, bilo je preteško jutros gledati u nebo drugačijeg nagnuća prema meni, nije mi sklono ovih dana.
U praskozorju proljeća okovanog bijelim snijegom ovog jutra razveselila me pjesma "Nekako s proljeća". a kako su samo teške moje pripreme za proljeće, otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je, da se otvori dolaskom toplih vjetrova sa juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći.
Do tog vremena stojim u ovoj snježnoj pustinji i čekam duhove prirode, da me povedu u susret snovima... gdje neću dolutati do svog odredišta.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.