Budimpešta - moja srodna duša
Da se razumijemo, oduvijek sam voljela putovati, ali naravno uz neku pratnju i eventualno na nekoliko dana, no život u drugoj zemlji, to mi je bilo nezamislivo. Klub Morrison bio je glavno mjesto okupljanja za nas Erasmusovce, a svaki od klubova uređen je kao stara kuća sa brojnim prostorijama u kojima puštaju različitu muziku, stoga je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Jedne večeri već pred sam kraj našeg putovanja, sjedile smo na Mostu slobode, da dobro ste čuli, sjedneš na most i pijuckaš vino, može li bolje, i u tom posebnom trenutku nešto sam shvatila.
Kako sam se točno našla u Budimpešti, dan danas se to pitam, onako smotana i plaha, kojoj je bilo nezamislivo živjeti nekoliko kilometara dalje od svih koje poznaje. Stan je bio u centru grada uz čuveni New York Caffe, elitno mjesto u kojem je doručak bio prava vrijednost, što nije ni čudno kada pogledate uređenje, kao od čistog zlata.
Budimpešta - moja srodna duša - Tek mi je 25, ali ja se osjećam još i mlađe. Pronašla sam stan tek onog dana kada sam došla u Budimpeštu jer sve što su mi prije nudili bile su sobice od 20 kvadrata za silne svote novaca.