
Ako im kažem da si dobra i prema macama i psima i prema ljudima i kako imaš toliko toga još za dati…. Bio sam inspiriran njegovim načinom predstavljanja gastronomije i razmišljanjem o utjecaju sociopolitičke situacije u raznim zemljama na gastronomiju.
Grylls samtra da su bench i čučnjevi važni ali da je stvar u prirodi potpuno drukčija kada tijelo izložite stresu u određenom vremenskom periodu. Ti sad misliš da si udomljena, da je to to.
- Stunned and saddened by the loss of Anthony Bourdain. I onda će opet vražje ograde činiti razliku.
Foto: Azil Osijek SABINA je kujica koja je devet godina provela u i dobila je prvi puta priliku da barem preko zime bude na toplome u stanu. Nažalost tamo ne može ostati, a volonterima srce puca na pomisao da će se ova draga kujica morati vratiti u hladan boks. Jedna od volonterki poslala nam je prekrasno pismo o Sabinu, koje prenosimo u potpunosti, u nadi da ćete i vi podijeliti njenu priču te da ćemo zajedno pronaći Sabini dom kakav zaslužuje. Ovako imam samo malko veću skoliozu jer sam ih sve revno za tobom zatrpavala. Nema kuće, nema para, a proljeće polako dolazi….. Ovu zimu uzela te prijateljica i ti si se pokazala kao najbolji pas na svijetu, sad sam ponosna na tebe što si tako fino ignorirala velikog mačka, što si u stanu bila najbolje odgojena gospođa na svijetu, što si uz dodatnih 30 kvadrata koji su ti dati čitavu zimu na raspolaganju si ti izabrala samo košaru kao dugo sanjan gral u azilu. Ali deal je bio-samo preko zime. I sad me boli što sve to ostat će opet samo san, što ako te ne uspijem dovoljno dobro opisati drugima, što ako ne uspijem pronaći ti te neke dobre ljude…. Znam, već sad znam da mrzit ću svaku procvalu visibabu i tjerati je nek se vrati u zemlju, da ove godine me neće proljeće veseliti svojom zelenom s malo ljubičaste, žute i crvene, nego će mi stiskati srce od panike da vratit ćeš se. I onda će opet vražje ograde činiti razliku. Zato sada pričam tvoju priču. Sjećaš li se Sabina kako smo se upoznale? Ukrali te moji frendovi i doveli u Azil, trebala su 2 mjeseca da izađeš iz boxa, prvi put u životu vidjela sam psa koji se boji otvorenog prostora. Od onda prošlo je 9 godina. TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA Devet godina i više je nego previše za provesti ih unutar Azila. Ti sad misliš da si udomljena, da je to to. Ona živi na trećem katu do kojeg se ti jedva penješ. Ona puno putuje s proljećem. Ona bi, al ne može. I njoj će srce puknut kao i meni kad te bude dovozila u Azil. A ja još uvijek s nadom u srcu, još uvijek luda i ostale mi pokušavaju otkinut al ne dam se, kao ni ti! Ako im samo kažem svima koliko si dobra, koliko nikad ni najmanje zloće nisam vidjela u tvojim očima, kako radost koju nosiš u svakom pogledu je ljepljiva i hvata se za srce, kako nisi, jednostavno nisi zaslužila da se u Azil vratiš, i kako šećeš bez povodca, kako u stanu samo u svojoj košari ležiš i spavaš po cijele božje dane. Ako im kažem da si dobra i prema macama i psima i prema ljudima i kako imaš toliko toga još za dati…. Ako im kažem da jedna si od najboljih koje sam ikada imala čast upoznati, što misliš hoće se javiti? Hoće li te željeti upoznati barem i pružiti ti šansu? Što misliš moja Sabina?