Pregled posta

KNJIGA KULTURNIH DIMENZIJA I NACIONALNE VAŽNOSTI

POVODOM 175 GODINA MATICE – KNJIGA AKADEMIKA DAMJANOVIĆA

U Matici Hrvatskoj na Božićnom domijenku predstavljena je knjiga dr. Stjepana Damjanovića “Matica Hrvatska od 1842.do 2017. kalendar rada i djelovanja”. O pisanju knjiga o tako dugom razdoblju kakvo je 175 godina postojanja Matice hrvatske govorio je urednik Šuput. Kratko je knjigu predstavio dr. Stipe Botica sadašnji predsjednik Matice hrvatske.

Povijest Matice hrvatske je pomno sastavio donedavni predsjednik dr. Stjepan Damjanović. On je pratio život Matice hrvatske , ne samo za vrijeme svoga mandata predsjednikovanja, već od početka od 1842. U knjizi je sabrana i sakupljena kronologija života i rada iz godine u godinu od 1842. do 2017. godine. Autor je prikupio važne podatke i nanizao ih je iz čega je vidljivo i djelovanje i rad i sve ono što se događalo s Maticom.Naveo je sve Matičine aktivnosti i gledao na koji način Matičina povijest može biti uzorak. On je pokazao da je Matica sa cijelim svojim članstvom uvijek bila u domovinskoj službi.
Urednik Šuput o knjizi dr. Stjepana Damjanovića rekao je slijedeće : “ Nije na odmjet podsjetiti da Matica Hrvatska u svojih 175 godina, koliko je postojala u trenutku kada je knjiga dr. Damjanovića pisana ima samo dvije povijesti Matice Hrvatske. Prvu je napisao Tadija Smičiklas znameniti hrvatski povijesničar u suradnji s Franjom Markotićem, a objavljena je krajem 1892. Godine u povodu 50 obljetnice, iz tadašnje perspektive – mlade Matice
Podjeljena je u dva tijela. U prvome Tadija Smičiklas, donosi povijesni pregled, a u drugome je Tadija Smičiklas s Franjom Markovićem napisao portrete odnosno životopise uglednih Matičinih dužnosnika: grofa Janka Draškovića, Ivana Mažuranića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Augusta Šenoe, Matije Mesića i drugih.
Dugo se čekalo na slijedeću Matičinu povijest. O njoj se dosta razmišljalo i u povodu 70. i 80. Matičine obljetnice, a za 90. Obljetnicu postojali su konkretni dogovori s autorom, no ništa se od toga nije ostvarilo. U povodu velike obljetnice 100 godišnice djelovanja Matice hrvatske 1942. zbog dobro poznatih povijesnih neprilika na takvo što nije se ni pomišljalo, čak je i proslava Matičine 100.-te obljetnice održana s godinu i pol dana zakašnjenja.
Tek u novoj državi i pod novim režimom 1962. u povodu 120. obljetnice Matice, njen tadašnji predsjednik i književni povjesničar Jakša Ravlić napisao je novu Matičinu povijest, a u knjizi je objavljena i bibliografija svim Matičinih izdanja. Novi društveni ustroj u kome se Matica našla ostavio je traga i na perspektivi iz koje su opisani mnogi događaji iz Matičine prošlosti. U slijedećem razdoblju osim Smičiklasove i Ravlićeve, povijesti se više bisu pojavljlivale. Tek je nastala ideja da se historiografski obradi Matičina prošlost.Bila je to spomenica Matice hrvatske od 1842. do 2002. autora Josipa Bratulića i Ive Mažurana napisana u povodu 160 godina stare hrvatske kulturne institucije.Ona nije bila iscrpna poput prvih dviju povijesti ali je bila vrlo vrijedna knjiga koja je posebnu pozornost poklonila zabrani Matičina rada 1971. i njenoj obnovi , ponešto općenit pogled na Matičinu prošlost među kojima su se posebno isticale naslovnice Matičinih izdanja i časopisa što je pokazalo veliko bogatstvo važnost Matičine knjiške produkcije kroz desetljeća.
Godine 2015. pojavio se prvi svezak enciklopedije Matice hrvatske urednika Igora Zidića koji je svojim sveobuhvatnim zahvatom u Matičinu djelatnost i leksikografskom iscrpnošću, već po naravi stvari daleko je nadmašio bilo koju povijest napisanu.Prvi svezak ocijenjen je kao izvrstan, ali budući da je riječ o nečemu što je djelo u nastajanju ne možemo ga u cijelosti prosuđivati.No jednom kada bude dovršeno, ako bude na razini prvoga sveska dobiti ćemo najpotpuniji i najreprezentativniji spomen najstarijoj kulturnoj ustanovi.
Ovaj kraći pregled dosadašnjih Matičinih povijesti potreban je za ocrtavanje konteksta u kojem se pojavila knjiga akademika Stjepana Damjanovića. Iz njega je vidljivo da se periodićno, svakih nekoliko dekada javila ozbiljna potreba i među čelnicima i među članovima Matice za nekom vrstom historiografske sinteze ili podvlačenja crte sveobuhvatnom poslu unatrag.

POVODOM 175 GODINA MATICE – KNJIGA AKADEMIKA DAMJANOVIĆA

U povodu još jedne velike Matičine obljetnice 175 godina postojanja Matice akademik Damjanović napisao je napisao je knjigu “Matica Hrvatska od 1842.do 2017. kalendar rada i djelovanja”.
Knjiga autora akademika Damjanića otkriva da nije pisana s velikim pretenzijama. On pri čitanju otkriva se da se ipak radi o važnom djelu u kome se iz godine u godinu prate događaji kulturnih dimenzijai i nacionalne važnosti.
Autor je donio formu kratkih redova i isječaka gdje za svaku godinu Matičine povijesti donosi najvažniji događaj, a one se podudaraju s političkim, kulturnim i društvenim zbivanjima.
Čitatelj će moći pročitati o teškim I neizvjesnim vremenima uoći i za 1. Svjetskoga rata te snalaženju i nesnalaženju Matice u izmjenjenom političkom kontekstu. Vrlo su intrigantni prijepori Matice u 30. im godinama. Napete su kontravarze oko pretsjednika Matice, Filipa Vukasa i pedsjednika Nezavisne države Hrvstske kao i historija progona Matičinih članova I dužnosnika koja je uslijedila nakon Karađorđeva.
Akademik Damjanović izvrsno poznaje Matičinu povijest, ima psosobnost pronaći intrigantan i provokativan detalj, fragment koji zrcali duh vremena. Jedan je takav detalj da je srpski knez Miloš Obrenović za osnutak Matice izdvojio 100 zlatnih dukata, što je izazvalo oduševljenje u Zagrebu. Ili da se u prigodi 50 godišnjice Matice I prve Matičine knjige Gundulićeva Osmana1894. dugo razmišljalo bi li se napravilo novo izdanje ili ne.

Ili da je 1. prosinca 1918. Matica hrvatska poslala pozdravni brzojav regent Aleksandru Karađorđeviću u kojem se kaže da je ona”vjerna tradicijama svojih osnivača prvih sljednih jugoslovena na Balkanu “ Matica Hrvatska poslala pozdravni brzojav u kome se kaže da je ona vrijedni slijednik svojih
Ili da je od 1.12. 1918. bio nadlažan politički službenik koji je pazio da se ne govori o poliitici i da je sa sjednice 1920. izbacio Stjepana Radića . Ili da je početkom 1930- ih Matičin kapital u Kraljevini Jugoslaviji puno izgubio na vrijednosti konverzijom kruna u dinare. Ali da se Matičina uprava ipak dobro snašla u tom ekonomskom stalku. Ili da je 29. 11. 1970. Izabrano vodstvo Matice hrvatske i da su to reperezentativno čelništvo činila čelništvo Matice činili Ljudevit Jonke, Hrvoje Iveković, Danilo Pejović, Jozo Ivičević, Šime Đodan, Vladimir Filipović, Ivo Frangeš, Grgo Gamulin, Stjepan Babić, Ivo Frangeš, Vlado Gotovac, Veljko Gordan, Radoslav Katičić, Dubravko Horvatić, Tomislav Ladan, Trpimir Macan, Zlatko Pavletić, Ranko Marinković, Zlatko Posavac, Vlado Mihalic, Petar Selen, Milivoj Slaviček, Petar Šegedin, Miroslav Šicel, Dragutin Tadijanović, Franjo Tuđman, Marko Veselica, Antun Vrdoljak, Igor Zidić i drugi. Osim brojnih detalja, govora Matičinih predsjednika i temeljnih vrednota u knjizi će čitatelj naći brojna razmišljanja Matičinih čelnika i autora. Vrlo je zanimljivo čitati sudbinu Gundulićevih, Mažuranićevih Krležinih, Budakovih i drugih djela u Matičinu izdavaštvu.
Pogled unatrag akademika Damjanovića na 175 godina Matice pokazuje da Matica ima golemo kulturno naslijeđe koje je neusporedivo s ijednom drugom institucijom u RH kulturi.

Akademik Damjanović je rekao “ Radeći dugo u Matici i obilazeći njene ogranke uvidio sam da se mora pitasati o onom što se događalo, a događalo se vrlo mnogo toga. Želio sam onima koji neznaju mnogo o Matici da se uvedu u problematiku da oni koji često moraju govoriti o Matici da mogu pronaći zanimljiv govor i neku zanimljivu misao.
Knjiga akademika Damjanovića ima 345 stranica, stoji 195kuna I može se kupiti u knjžari Matice Hrvatske.
M. Zouhar Zec



Post je objavljen 14.01.2019. u 05:00 sati.