Marketing
Oznaci kao nezeljeno dopisivanje - Brzog datiranja
Click here: Oznaci kao nezeljeno dopisivanje
Stajemo za sank i gledamo obje po jednog barkeepera ispred sebe. On se takodje penje.
U kojoj ja pobjedjujem. Radujem se vise nego ijednoj skupoj hotelskoj sobi u kojoj sam spavala.
- Svidjet ce ti se. Iz mraka se jasnije vidi svjetlo tamo s druge strane mene i znam sada da sam i ono ja.
Nakon dana samoce i gotovo neprogovorene rijeci, neprohodanih koraka, u klupku samoce osjetim nesigurnost. Istovremeno se ucim da se lomim. Slamam sebe u prihatanju necega sto mi ne odgovara i nisam sigurna koliko me to dovodi dalje u zivotu. Ne radim to iz ljubavi prema njemu. To nije priznata ili izgovorena ljubav. Ne znam ni da li je zaista ljubav. Mislim da nije jer nesigurnost i pitanje da li je nesto ljubav - nije ljubav - nego kalkulacija, kako mi je vec nekoliko puta receno. Pa sto mi je problem iskljuciti taj digitron u glavi? Jel ja to nemam nesto drugo da racunam? Zelim da budem sama i da mi bude lijepo. Ne mogu da izdrzim to stanje da mi se svidja da budem sama. Zasto se bojim suociti sa sobom? Otplakujem tu samocu iznenadno i tako osjetim vapaj i ceznju za porodicom. Potreba za sigurnoscu cesto u vecernjim ili nocnim satima. Istovremeno, u jutarnim ili dnevno obasjanim satim cesto osjetim i potrebnu za zivahnoscu. I to mi ide od ruke - vrcavost. Pocela sam da uplicem druge ljude intenzivnije u zivot. Ponekad mi je nevjerovatno koliko drugi jedva cekaju da me vide. I koliko meni to godi. Razmjenjivanje o svemu i bilocemo s svima. Jer sa ovim doticnim ne mogu. A to sam ja - dobar razgovor. Mozda je ovo odgovor na pitanje iz naslova. Ne, nema on Onu magiju u dodiru.. Nemam ni ja volje da bude uz mene neko s Onom magijom. Jos uvijek zmirim i u polu javi uzivam u strastvenom budjenju. Vidim i da mi je krenulo venuti.. Ne znam ni kad mi se kako treba uvukla. Uvlacila se danima kao nepoznata bakretija i obuzela mi um. Dominira ona mene a ona moja prijateljica nju. I tako u krug. Pravim se produktivna i ozbiljna na ustvari, udaram vrijeme mislima o gluposti. Um mi je preopterecen. Uporno vrti proteklu godinu u krug. Prosle godine u ovo doba je zapoceo karosel. Zivot se, blago receno, zavrtio. I od svih silnih krugova, sos mi se u glavi vrti. Uvijek kad je lose, pisem. Gledam sebe sinoc kako nekontrolisano zapocinjem teme s doticnim M; i posmatram kako je blesavost jaca od mene. Ipak uspijevam da ga slusam pomno. Kaze: Ako bi ti rekao da sam imao one-night-stand, kako bi reagovala? Da li bi to utjecalo na to da li cemo se mi nastaviti vidjati? To sto ti radis kad nisi sa mnom, stoji iza tebe. Ono sto ja radim, stoji iza mene. Slobodan si covjek u svakom smislu. Ti ces uvijek raditi ono sto moras. Ja cu neovisno o tome nastaviti se vidjati s tobom, ako zelim - jer moram. To samo ima veze sa mnom. M; ja sam ovo sve vec jednom prosla. Prvi put je bolilo. Kasnije sam naucila zivjeti s tim. Kako zapravo, nisam ti nikad ispricala. Nije ti vrijeme da sad saznas. Gledao me radoznalo dok sam ja gotovo sve izgovorila u jednom cugu. Postavljanjem ovog pitanja ja interpretiram komfirmaciju informacije. Iako je trvdio je su narucene dvije cure za sex stigle na vrijeme i mjesto za dvojicu aman, a on nije medju tom dvojicom bio; dvojicom od cetri muskarca pri cemu su dvojica ozenjeni, jedan slobodan i on, doticni M; - do pola slobodan. Ne, ponavljam, kurve nisu bile za njega narucene. Svejedno, tvrdio je da ni ona dvojica nisu na kraju otisli u krevet s njima jer im je bilo bezveze to - neosvojene, placene cure nisu interesantne. U meni se svjetlo u sobi s mogucim i nemogucim emocijama ugasilo. Probudila se ona Vjestica u meni koja je uzivala s Z nekad i rekla - sad si definitivno moj. Otisli smo kod mene i imali 3 sata sex - presla sam mu granice i uradila sto nikad nisam. Izgubljen je lezao ispred mene povezanih ociju dok sam ja radila sto je meni, dominatnoj, bila volja. Trazila sam odgovore u sebi dok sam pusila cigaru na kuhinjskom prozoru i cula ga kako spava u spavacoj. Nisam ih nasla- i super - yeey! Probudio se kad sam usla u sobu i upitao gdje sam bila. Nijemo sam legla pored njega okrecuci mu ledja a on je spavao tik uz mene negrleci me. Hladan, promznut zrak je prvo sto osjetim nakon sto gasim budilicu ovog jutra. Kakva studen — pitam se. Lezim i dalje u krevetu u tisini i osjetim sebe. Posmatram gdje mi misli prvo odlutavaju.. Po prvi put mi je jasno — on nije za mene. Intuicija mi sapuce: covjek kojem je brak propao jer je drustvo I provod bitniji od porodice nije ono sto zelim. On nije onaj koji uci iz gresaka. On nije onaj koji zivi za ljubav. On nije onaj u koga sam zaljubljena. On nije onaj koga volim. Zbog svoje opustenosti on mi se samo svidja. On ni ne zna koliko jednostavno prolazi kroz zivot jer je jednostavno posvecen onome pri cemu jeste I gdje jeste. To mu je najveci zivotni talenat. Tim adutom me je uspio privuci. Ali kad je covjek nesvjestan svog talenta, onda on propada. Jer da je tako prisutan, jednostavan I posvecen u ljubavi, zeni, bio bi pravi umjetnik. To nije ono sto meni treba. Pronasla sam mu brzo funkciju koju je imao do sada. Nisam se dugo pitala zasto ga je Bog poslao meni u zivot. Tu je da uvidim da on nije ono sto zelim. Ja i dalje mutno vidim sto zapravo zelim. Tesko definisem zeljeno u rijeci. Ali zato sve jednostavnije definisem nezeljeno. Ucini mi se kao da mi treba umjetnik koji umije… dalje ne znam. Nekada davno sam pomisao a hotele uvijek spajala s holivudskim filmovima. Bili su to sjasni hoteli puni pozlacenih stubova i romanticnih izvedbi na ogradi stepenica. U sobama su obaezno bile klasicne lampe koji se danas identificira s stilom 70tih. Ja sam jako kasno u zivotu usla zaista u hotel. Bilo mi je tek vec 19 godina i prvi hotel u koji sam usla, pocela sam uskoro da cistim. To nije ostao jedini hotel u kojem sam cistila. Kroz par godina sam imala priliku da budem i gost u nekom hotelu. Tada sam primjetila da hotel u kojem sam radla i nije bio tako los. Ja sam mogla samo jeftinije i jednostavnije hotele da si priustim. Nakon deset dogina sam postala gost luksuznom hotelu. Bio je bolji nego bilo koji u koji sam krocila. I tada sam zivjela u jednom 60km stanu koji je bio uredjen u stilu 70tih. Za balans sam imala posjete pravo skupim hotelima koje je placao moj bolje najbolje placeni posao. Sad je doslo vrijeme da izadjem iz hotela u stilu 70tih godina i uselim u mali potkrovni stancic. Radujem se vise nego ijednoj skupoj hotelskoj sobi u kojoj sam spavala. Bice to moj prvi stan! Obojen pastelnim bojama i pun bijelog namjestaja, oslikavat ce mene i ispunjavat ce novu eru u mom zivotu. Vracanje u jednostavnost - povratak k sebi. Sta je to sto se prelomilo u meni dok sam cekala da se slome druge okolnosti? Prelomila je jedna prepreka koja je prkosno stajala vodoravno u meni u visini stomaka. Bas kao neka drvena greda u sred mene, stajala je i razdvajala mene od mene. Zbog nje nisam mogla da pridjem sebi u cjelosti i suocim se s neistrazenim mracnim prostorom koji je bio iza nje. Svaki put kada sam htjela da udjem u taj mracniji dio, ona me zaustavljala. I postala mi je mila sto je tu jer mi je oznacavala liniju gdje ne trebam da idem. Ili gdje nisam zeljela da idem. Vrijeme je da si pridjem i surovo poledam u oci. Razlika izmedju dobra i zla je mala jer se i svako zlo uradjeno opravdava neki dobriji cilj; tako mislimo. Sada vise nema prepreke i vrijeme je da se udomim u tmini sebe. Vikend sam provela bez ljudi, zabavljena sobom. I hej, nije tako strasno uopste. Iz mraka se jasnije vidi svjetlo tamo s druge strane mene i znam sada da sam i ono ja. I sva ta ljepota koju sam uvidjala u velicanstvu zime nema veze ni s kim drugim do mene. I mir i sreca su u meni. I carolija svakog trenutka nosi magicnu sigurnost i spoznaju da je sve uredu i bas kako treba da bude. Smijesim se sebi, jer znam i da to Neko odozgo gleda. Skupilo se duši, došlo joj da proplače. Jecaju suze na oci, začepljuju nos, drhte usta dok pred trećem okom gledam nenapisana i neposlana pisma. Skupilo se duši, došlo joj da zaplače. Nikad jači vrhunac nije zvonio u monologu poznatog ženskog glasa u glavi. Priča mi ljutito i s tankim zarezima jedva hvata uzdahe. Slušam sebe i zamišljam da mi govorim sve to. Vidim sebe kako pišem pisma po žućkastom papiru, pa zamišljam njega kako ga čita, pa čita. Pa pišem sljedece pismo koje onaj glas diktira. Ona je pametnica- tačno zna šta želi da kaže i uživa u svom nastupu diktirajući strugotine emotivnog golema s kojim živi. Pitanje na koje ne želim dati sebi odgovor jos: -Je li meni jasno da sam došla do kraja sebe u odnosu s njim kad me snijeg rastopi kao sunce nj? Pitanje na koje sam spremna dati odgovor sad: -Može li se neprekidna ljubav pretvoriti u iscrpljenje? Onda kada te ne hrani nego se hrani tobom. Iscrpljeno, otuđeno i tužno cijede se naizmjenično kao baza za koktel bolnih osjećanja. Bljakav ukus isprva, kasnije postaneš ovisan o njemu i naručuješ ga redovno. Ležala bih radije u nekoj mekoj travi i gledala u plavo nebo prozmano bijelim ovčica oblacima nego sto ležim u ovom krevetu. A neka se zove Ljubav. A ona ima vrijednost koju je sebicno umanjila. A ona ima ljepotu koju ne zeli da vidi. A ona moze toliko a da ne zna.. Dok govori da ZNAA- samo se plasi. Sebe u realnom uspjehu. Neuhvacena u radu i ljubavi prema sebi, teku rijeci iz nje koje cita tek nekolicina ljudi. Ona ih ljubi milim rijecima hvale a ne zna koliko moze da dostigne.. Jer ima smisao to njezino postojanje Ovdje. S ove strane realnosti. I dok je njezine sebicne zadrtosti u nedjeljenju sebe, radi drugih, bicu ja tu. Da drugima pokazem sta je ona dok je ne ubijedim da imam njuh i sluh za ljepotu koji produkuje i da ce isto tako drugi ovo da prepoznaju. Ovo je borba izmedju tvrdoglavosti moje i sebicnosti njezine. U kojoj ja pobjedjujem. Svjesno sam se navela prva. Jer moja tvrdoglavost je jaca od njezine sebicnosti. Ovaj put Ona to zna bez nesirugnog i negativnog prefiksa na glagolu! Ja sam tu da bi Vi nju jednog dana mogli vidjeti. Ma kako Vi Nju razumjeli, Vi cete vidjeti nesto sasvim trece ili sesnaesto.. Kursor kuca brze od njezinog srca. Gladan njezinih rijeci dok ona ne vidi svoju velicinu i ljepotu i vrijednost. Ali tu sam ja. Vama i Njoj da pokazem velicanstvnu ljepotu, univerzalnu vrijednost, kosmicku sposobnost, represivnu snagu, velicinu jedne ne obicne zene koje je na kratko za zivjela u iluziji. A istinska ljubav nema veze s iluzijom. Dok se ona malo boji sebe u uspjehu, bicu uvijek tu da je hrabrim i pruzim joj ruku u svijet realnosti. A neka post i zavrsi s prvim slovom abedece i neka oznaci njoj novi pocetak. Ah Andrea, alkohol, apaurin asimiliraju arealnost, a I ai aranziram ahoj abnormalnosti. Takav neki osjecaj vlada sa mnom drugu polovinu sive nedjelje koja nosi sa sobom stanje zbog kojeg ne znam da li je san ili java. Inace, klasicno za ovo doba godine. Samo taj osjecaj gustine u meni je tezak. Ne znam sta mi je i muci me to. Opet neki novi osjecaj. Kao da nemam novi zivot. Kao da mi to nije dovoljno. Ocito mogu jos da podnesem jer mi je tacno izmjereno koliko tezine stane u moj tovar. Imam preuzbudljivu sedmicu iza sebe. Utorak Pariz, srijeda Zagreb, petak Stutgart. I prehladu koju vucem kao nakit. Previse mi se desava situacija. Posao je jedna stvar. Bivsi me je pijan kontaktirao. Tek onako, da odradi odrzavanje kontakta bez razloga. Poslao je i svoj selfi s Whiskeyem koji je dobio za rodjendan i suptilno ubacio kako se nadao da sam mu mogla poslati barem porukicu da cestitam. Potom, prije nego sam uspjela da reagujem sam dodao kao ma pusti mene budalu. Na to je dobio kratko: Eto ok, onda nemam sta reci. Nasa prekratka prica o nekom filmu koji ima naziv i spominjanje knjige koja nema naziv se proplela kroz razgovor. I tu je trebao biti kraj. Pa jbt, jos uvijek imas hrpu slika nas dvoje!! To su mi svi rekli. Al sta pisac htjede rec s receive? Ne moradoh vidjeti slike sebe.... Ne moze me ubijediti da nije i ranije stalkirao moj profil. I da ne prati svaki moj korak po svijetu. I da nije obavijesten o svakom postu koji urijetko stavim... Opet se ovdje radilo samo o njemu. Upusta se u razvovore bez veze, da bi dosao do informacija koje ga kopkaju. I dok mu alkohol daruje hrabrost, oduzima mu profinjenost. Nema vise takta u rijecima. Lisen oklopa dzentlmenstva kojeg rado nosi, zadrto trazi poentu. I ne dobija je. Ubjedjen da je kreator vrtloga pitanja i brzine okretanja u krug koji se lagano suzava, ne osjeca da je zapravo on samo dio svega. Opijen zeljnom da zna sve, taj samo sve dublje tone, zajedno s svojim pitanjima, u nepovratne dubine koje vrtlog prozdire. Kako je to lijepo sto svako ima nesto lijepo u sebi, mislila sam cesto dok sam je slusala. Ona je uvijek bila spremna da pomogne. Od srca to radi. Samo malo time hrani i svoj ego.. Tako smo se mi i upoznale i sprijateljile jer mi je pomogla. Bas prije par godina kada sam prvi drugi put ostavila Bivseg. Tada sam mu zaprijetila da je ovo posljednje vracanje u vezu i da ce moje sljedece ostavljanje biti posljednje. Smijale smo se kada smo se sada prisjecale tih dana i nas od nekad. Bile smo sretne sto sada obje stojimo finansijski neovisne u zivotu. Ona kao profesorica u skoli a ja kao menadzerica u nekoj firmi. Sjetile smo se i nekih ispita i pripremanja AEP-a 1 i 2. Ipak ona je ostala vijerna crnackom hip-hopu a ja sam promjenila stil muzike nekoliko puta. Neobicno lijepo je bilo prizvati duh proslosti i na neki drugi nacin; vezan za neku drugu osobu. Repetiranje proslosti o bivsem mi je postala bljutava materija koja se razlaci kao bezukusna zvaka. Idemo na pice u Ugos. Ne zanima me nista. Ugos je neki novi hajp. Bas ga svi gotive i u Minhenu sam vec bila. Svidjet ce ti se. Ulazimo u prostoriju bez odjeljaka gdje se vidi pregled svih gostiju. Pregledam dalje publiku i shvatam da su skoro sve mrsave. Ovo je moj zeski um sortirao kao bitnu informaciju. Stajemo za sank i gledamo obje po jednog barkeepera ispred sebe. Meni je ovaj ispred nje svakako muzevniji no narucujem vino kod svog. Elli to cini kod svog i moj barkeeper nam pravi oba pica. Elegantno, s crnim salveticama servira dvije case s Ugo logoom i izdaje racun od 16. Nas dvije nazdravljamo i ja uzimam dupli gutljaj te osjetim automatsko opustanje u mozgu. Smijesim se svom barkeeperu. Plesuckam lagano i osjetim kako moja Elli ukoceno stoji pored. Treba mi malo da se opustim. Elli se vrti, gleda malo iza nas onih 80% cura koje se ukoceno sjede i glume dame. Ja se vrtim i gledam samo u barkeepera i cekam da me nesto pita. Ja sam majstor u plesanju. Ako je tako, onda poslije plesemo na sanku. Je li bitno je li ozbiljno. Daj opusti se konacno. Iznenadjene desavanjem obje se smijemo i ne znamo sta da radimo. Ukocene dame koje su sjedile za stolovime i vecerale ili pile svoja fancy pica se sada penju na stolove i masu rukama i kukovima. Nije ni bitno, mislim se. Okrecem se nazad da gledam dame i ugledam barkeepera ispred sebe. Odjednom osjecam poglede na sebi i znoj ispod dzempera. On se takodje penje. Kazem mu da nije problem da plesemo na sanku no da mi treba jos jedna kratka ljuta. Dobijam je i povratim se 15 godina ranije. Sjetim se sebe nekad na bini u pozoristu. Zamisljam da plesem kao nekad i tijelo se opusta, vise zbog alkohola, manje zbog sjecanja, no volim da se lazem u tom trenutku. Zmireci pratim ritam nekog basa. Oci otvorim samo kad osjetim dodir barkeeperove ruke pri cemu je umiljato sklonim. Nakon tri minute osjecam se ugodno gore. Gledam u sve te dame koje komentiraru moje pokrete i samouvjereno mislim kako one nemaju pojma svakako koliko sam puta ja plesala ispred ociju mnogo ljudi. To je tvoja prirodna opustenost. Ovo si bila TII!! Ne znam da li zbog te moje aure ili plesa na sanku, mi smo pile cijelu noc besplatno. U koja doba mi ovo pises? Pa sta cu kad stalno online budes. Sigurno si tu kontam. A ja ono polumrtav od posla i izlaska poslije posla.. Jesl ga sredila malo. Jesi li se udala? Nije me skuzio eno covjek s kojim sam bila deset godina. Kako ces ti kad si me vidio dva puta u zivotu i uz to si pet godina mladji. Ipak pitam se, da li sam toliko zakomplikovala obicne konverzacije sa mnom? Je li kod Bivseg bio alkohol u pitanju onu noc a kod Vuka mlade godine? Da li Zec igra kakvu ulogu u Vucevom javljanju. Tacno je evo dvije sedmice od kako nemam kontakta ni volje za Zecom. Izbrisala sam kontakt s njim i svo dopisivanje od kako je dosla nagla zaljubljenost u Almu. Pitam se da li je i naglo ta zaljubljenost prosla... Vuk me nikad nece shvatiti dok Zec ne preuzme pisanje u svoju ruku a to cu lako da prepoznam. Ili cu dopisivanje pozivom da prekinem. Svejedno, trebala bih sumske igrace ostaviti u sumi. Trebala bih ostaviti i cigarete... Trebala bih znati nazvati ovaj gusti osjecaj umorom. Trebala bih si pronaci psigologa. Trebala bih pronaci masazera. Maserka od ove sedmice mi je rekla da se ne smijem igrati s svojim ledjima i ukocenosti u pleckama. Trebala bih kupiti novi madrac. Trebala bih toliko toga... Gustina u meni se puni. Dal zbog jegera, ili iznojavanja, ili nepusenja jer sam zaboravila bila cigare u subotu.. Izlazim s posla i gledam na sat: punih deset sati sam provela potpuno skoncentrisana trudeci se zamisljati da sam spuzva svaki put kad sam osjetila prezasicenje informacija. Vikend me je vidno odmorio i spremio za novu sedmicu. Gledam na mobitel i vidim poruke: od Bivseg i onog ko se trudi da bude Sadasnji i Buduci. Mnogo si zauzeo taj Novi. Otvaram prvo Bivseg i vidim pismo za mene. Slike pisma i poruka: ovo ti je stiglo danas. Odgovaram kratko kako cu poslati nekog da ga pokupi. Stize mi odgovor: Hehe, necemo se tako igrati. Prvo mi posalji kljuc od sanducica. Onda cu ti poslati pismo. Koje sranje mi pravi, mislim se u sebi. Osjecaj mrznje pocinje da vlada mnome i jedva se suzdrzavam od suza. Trazim po internetu radnje koje kopiraju kljuceve. Vidim da imam jednu u blizini koja, naravno nakon 18. Otvaram poruku od Novog i vidim ponovo slike. Sunce, plavo nebo i more. U naletu opet neki drugi osjecaj. Ljutim se i zbog toga. Ne zelim nikoga da mi pravi bilo kakve osjecaje. Najbolja sam kad sam prazna. Rekla bih da sam dobro kad sam takva. I iz mene po prvi put izlaze rijeci zaljenja Novom na Bivseg. Ukratko mu objasnjavam da sam u sranju i da je to sunce danas na slici najpozitivnije sto sam vidjela. Saljem i kratko hvala ti. Uzdasi i dalje automatski zaustavljaju plakanje naviknuta da sam stalno medju ljudima. Sve misli teku nekontrolisano. I suze isto tako. Pa stanu jer primjecujem da mi upadaju u tanjir rissota koje sam si juce pripremila za danasnji rucak. Jedem nekontrolisano i radujem se cigareti. U sred vecere odlucujem da reagujem: Nazvat cu ga. Mrzim ga i to je lose. Osjecam ljutnju sto se tjesim utjehom Novog koji uporno dnevno odrzava kontakt sa mnom da bi bio Buduci. Ne zelim ga ali mi je drago sto je sad tu. I tu sam i ja -tacno tamo gdje ne zelim da budem. Na mjestu ljutnje, mrznje i utjehe u Nekom Novom koga cu na kraju samo povrijediti; ko to nije zasluzio; kojeg cu iskoristiti za trenutnu utjehu i odbaciti najkasnije kad mi ne bude vise koristio. Jer Bivsi zasadio mrznju u meni. I sad ona raste. Ko ce kome nauditi? Jer se oboje bojimo moje ludosti. Smireno gledam u nebo i opet ne osjetim nista osim mira. Gledam u cigaretu kako gori i uvidjam: ti si zapravo najlosije sto mi se desava danas.
Kako vratiti izbrisane poruke sa fb-a..... mixi
Ako je tako, onda poslije plesemo na sanku. Tako smo se mi i upoznale i sprijateljile jer mi je pomogla. Svejedno, trebala bih sumske igrace ostaviti u sumi. Previse mi se desava situacija. Takav neki osjecaj vlada sa mnom drugu polovinu sive nedjelje koja nosi sa sobom stanje zbog kojeg ne znam da li je san ili java. Uvlacila se danima kao nepoznata bakretija i obuzela mi um. Ona je uvijek bila spremna da pomogne. To nije priznata ili izgovorena ljubav. Od srca to radi. Ulazimo u prostoriju bez odjeljaka gdje se vidi pregled svih gostiju. On nije onaj u koga sam zaljubljena.
[Crkveni kalendar|Parovi upoznavanje|Bloondi 26 g.]
Post je objavljen 01.01.2019. u 16:50 sati.