Forum Klix.ba
Ne trudi se, ljudi ko ti su obično smeće. Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti; a ako je malena, omalovažava te. To su zbirke mirabilia namenjene tome da smire — ali i da održavaju — osećanje melanholije. Zar i sam automat nije predmet koji simboliše melanholiju?
Ali bilo bi poželjno da ti udaraš a ja trpim, to je ispravno? Cak sto vise, ubjedjen sam da nisu, izmedju ostalog i zbog par licnih iskustava gdje sam dozivio topljenje pa cak potpuni i gubitak ega, dok je svijest ostala, ogoljena i kristalno jasna. Jeste li ikada razmišljali o mogućnosti da se lekcije koje naučimo i mudrost koju steknemo u ovom životu prenose u naše iduće živote?
Forum Klix.ba - Treba tebi cutnje jedno najmanje 3 godine pa da pocnes da pricas da bi hair pravio.
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekjatuh Kao sto sam i nagovijestio, evo otvaram temu za koju smatram da je od velikog znacaja za svakog covjeka, jer nam pomaze da upoznamo sebe. A spoznati sebe, prvi je korak ka spoznavanju Allaha Uzvisenog. Prije svega treba znati da dusu i njenu sustinu najbolje poznaje njen Stvoritelj. Upravo iz objave koju je On spustio, i prakse Njegovoj Poslanika s. Ovo je u mainstream tokovima zapadne psihologije, kako kaze Dr Malik Badri. Prije svega, bilo bi korisno da nesto kazemo o samoj ljudskoj dusi, prirodi odnosa duse i tijela, a zatim cu pokusati prevesti textove velikih naucnika na ovom polju, kao sto su , , i drugi. Oni dokazuju da zapadnjaci duboko gijese kada nazivaju psihologiju cisto naukom koja veze nema sa spiritualnoscu i religijom. Naprotiv, ima dijelova u kojima je ona nauka u empirijskom smislu te rijeci , a ima dijelova u kojima, u tom smislu, nije i ne moze biti nauka, kao ni odvojena od vjere. Mnoga su djela cak citava napisana o tome, i sada ucenjaci rade na sakupljanju svega toga u jednu nauku — islamsku psihologiju. Nazivi koji su uglavnom korisceni za proucavanje tih duhovnih i dusevnih podrucja kod nas, jesu sejri suluk, tezkijet, terbijjet itd. Naravno, i moje znanje je dosta nepotpuno u ovoj oblasti, tako da cemo zajedno uciti I to od najvecih Pokusacu obraditi textove poznatih psihologa Muhammad Al-Mahdi je bio jedan od najjacih psihologa u zapadnjaka, pa je primio islam. Ekspert je i za fiziku. Ovi navedeni autori tacno definisu razloge zasto nam je potrebno konstituisanje ove nove oblasti, sta je to sto treba islamizirati, a sta je to sto se moze uzeti i sto ne treba provjeru. Isto kao sto je Imam Gazali svojevremeno uradio u vezi sa filozofijom, kada je iz filozofije prihvatio matematiku i ekzatne nauke koje su tada bile oblasti unutar filozofije, a odbacio nebuloze i umisljanja raznih filozofa po pitanju metafizike. Nesto poput toga rade i ovi autori na polju islamske psihologije. Potrudicu se da vremenom dodjem do sljedecih clanaka i knjiga od Dr Malika Bedrija, kao sto su: — Muslim psychologists in the Lizard's hole, Journal of Muslim Soc. Publishers, London 1978 — Islam and Psychoanalysis, Imarat Yearbook, 1973. In Arabic; translated to Bahasa Indonesian and is now translated to English by the International Institute of Islamic Thought with the title, Contemplation: an Islamic psychospiritual study. It was published by IIIT and printed by Cambridge University Press in the year 2000. I od Dr Muhammeda Mehdija, kao sto su: - Islamic Psychology - The Unified Theory of Existence Volume I: The Created Universe - The Unified Theory of Existence Volume II: Human Social Behaviour - The Unified Theory of Existence Volume III: The Laws of Learning... Ako iko ko ovo cita moze da pripomogne u nabavljanju ovih knjiga, bio bih mu veoma zahvalan... Takodjer se svi mozemo okoristiti od video predavanja koja drzi Dr Muhammed Mehdi, a koja se mogu skinuti na linku. Ako neko hoce da pripomogne u prevodjenju video i textualnih materijala, bujrum Toliko za pocetak... Ako bismo to prihvatili, našli bismo se pred materijalističkim objašnjenjem, a to nije bit ni duše ni čovjeka. Materijalisti tvrde da je čovjek, ustvari njegovo tijelo, to koje ima primarnu ulogu u odnosu na sve drugo što čovjek posjeduje. Sve ostalo, kao što su razum, logičko zaključivanje, osjećaji estetski i etički , savjest, čovjekovo JA samo dodatak tijelu i imaju drugorazredni znacaj u odnosu na tijelo jer mu je podredeno. Medjutim, ova tvrdnja materijalista je pogrešna. Čovječije tijelo je podredjeno ljudskoj duši. Ono slijedi dušu, a ne duša njega. Zar se ne dogodi da tijelo zatraži hranu pa mu je uskratimo, jer smo prethodno odlučili da taj dan postimo u ime Boga? Čovjek žrtvuje svoj zalogaj, kuću i toplu postjelju za više ciljeve koji ga lišavaju mnogih stvari. Žrtvuje to za pravdu, istinu, opšte dobro i slobodu. Ili na primjer borac koji se odazvao na front, koji se na svom topu žrtvuje za sutrašnjicu koja će tek uslediti, a koju on neće doživjeti? Gdje je ovde materijalističko objašnjenje ljudskog tijela? Da li je možda i ljubav materija, a ona se ne može osjetiti ni jednim čulom, ne vidi se, ne opipava se, ne miriše se, ne jede se … Ljubav proizvodi osjećaj kod čovjeka koji je jedan od najlijepsih osjećaja. Ali to nije ljubav, taj osjećaj je samo posljedica djelovanja ljubavi, ali ljubav? Materija svakako vidimo da nije. Ustvari mi ne znamo bit stvari, samo njegovu spoljašnju manifestaciju. Ali to je lahko shvatiljivo onima koji žele da razmisle i uvide da je ljubav jedno od stanja duše. Dakle, očito je da čovjekova bit, njegove sastojne komponente, prevazilaze pojam fizickog, tjelesnog i da se njegova bit ne sastoji od tjelesnih, fizioloških potreba koje se u njemu reflektuju. Naime, ta čovjekova veličanstvena odluka da svoje tijelo žrtvuje i prezre, to je manifestacija koja govori da duša gospodari tijelom, a ne tijelo njom. S druge strane, ako sam «ja» tijelo materija , kako mogu gospodariti tijelom i žrtvovati ga za više nematerijalne ciljeve? Čemu ga to potčinjavam? Ko je taj koji ovde, uistinu, slijedi a ko je taj koji je slijedjen? Naime, tada, dok on sanja, u njemu se i dalje obavljaju fiziološki procesi, svi refleksi i podsvijest besprijekorno funkcionišu. Srce kuca, dišemo, zlijezde luče, probavni organi rade... I, pored toga, mi smo pred spavačem kao pred drvetom ili, bolje rečeno, pred primitivnim bićem koje se ne razlikuje od običnog insekta. Gdje je ovde čovjek? Naizmjenično stanje čovjekova sna i budnosti, ustvari blijedi primjer smrti i proživljenja, još jedanput nam potvrdjuje postojanje tog uzvišenog elementa, duše, u ljudskom organizmu. Mi se pitamo kako može duša biti objekt i, ako je to, u odnosu na koga je objekt? U odnosu na druge? Kako na druge ako je drugi ne vide? Drugi mogu spoznati njeno postojanje na osnovu manifestacija, našeg ponasanja. Ili je duša objekat svog, ljudskog tijela? Nije ni to, jer svi znamo da će se duša, ako je posmatramo kao objekat pod analitičkim skalpelom pretvoriti u tijelo, «sakriti», odnosno ne možemo je vidjeti ako otvorimo čovjeka, a ustanovili smo da je ona kontrolor a ne tijelo. Ona ne može biti objekt, niti se staviti pod lupu kao list drveta, jer je ona supstancija, prije svega, zato što je subjekat. Drugačije rečeno, ona je drugo lice slike, ona je subjekat u odnosu na tijelo koje je objekat. Ali pokretač svega toga nije materija. Pokretač je duša, koja je subjekt. To je ono unutrasnje «ja», naša savjest, izvor sreće i tuge i svih osjećanja čije manifestacije možemo uočiti na tijelu. Zapravo, ovaj subjekat i objekat čine polove iste istine. Pa, ako definišemo materiju da je ona sve što je objektivno, čulima pojmljivo, moramo priznati da u pojmovnom svijetu postoji i nešto drugo osim materije, ona druga strana istine, a to je subjekat. Ovu istinu nam potvrdjuje sve ono što se zbiva na polju amputiranja, presadjivanja organa, stavljanja vještačkih... Vidimo da se tijelo može secirati do stepena da ima vještačke ruke, noge i kukove, tudje srce, bubrege itd… a to sve bez ikakve bojazni da se išta desi ličnosti, što jasno govori da ta ruka, noga, kosa , bubreg, srce nisu sami po sebi čovjek. Ti vidiš da se ovi organi daju prenositi, zamjenjivati i na njihovo mjesto postavljati vještački, a da čovjek opet ostane čovjek. Vidi se da je duša, dakle, ta koja « sjedi za volanom » upravljajuci masinom koja se zove tijelo. Tijelo je u svemu ovome samo rukavica koju navlači ta nevidljiva ruka — duša, pomoću koje operiše u svijetu materije. Pa mogao si nekog jaceg od Mustafe Mahmuda nac jer covek je dovoljan samo onima koji nisu sigurni u veru, tj deluje kao misionar koji ne smiruje dusu vec razresava decije dileme, one koje se ne ticu duse vec cisto mozga i racionalizma vrednog izucavanja na jednom srednjoskolskom nivou... Ako ces o dusi, de nesto malo dublje. Lijepa je tema, samo sto bi najprije trebao definisat sta oznacava taj pojam psihologije u savremenom svijetu i kakve su razlike tog pojma od onog o kojem ti pises, te da li ga smatras istovetnim ili pak po necemu razlicitim od dostignuca psihologa iz razlicitih perioda. Dakle, boljke drustva i smernice za resenja. Lijepa je tema, al samo ako se lijepo obradi. Ne verujem da je psihologija lijek za dusu, ne ako se obradjuje putem racionalistickih metoda. Prvo - Jedno je kad generalno komentiras rad i djelo Mustafe Mahmuda, a drugo je kad komentiras konkretno ovo sto je ovdje izneseno mada su neka njegova djela bila uzrokom primanja islama mnogih ljudi shirom svijeta. Drugo - Ovdje je izneseno upravo ono sto na POCETKU i treba da bude izneseno. Krece se od osnovnih stvari, jer je ovo tema za sve prisutne, ko god da dodje. Trece - Ako nisi uocio, tema je tek otvorena, a ako je tek otvorena, znaci od pocetka se i ide - a pocetak jeste rastjerivanje sumnji oko duse. Tako to inace ide u ucenju. A ova tema je predvidjena za ucenje, tako da ce se ici postepeno. Cetvrto - Ovaj dio od Mustafe Mahmuda je uopste o postojanju duhovnog u covjeku, tj da licnost covjeka nije neka posljedica nekakvih procesa u nervnom sistemu vec joj je osnova duhovna. A onda ce da slijedi rashchlanjavanje same te duhovne komponente, na Nefs, Ruh, Qalb i 'Aql, te objasnjenje njihovog medjusobnog odnosa, a sto ce samo po sebi biti dublje razmatranje od onoga kako covjekovu licnost shvataju zapadni psiholozi. Peto - Onda ce ici uopsteno o islamizaciji psihologije, sta je to uopste islamska psihologija, sta treba islamizirati a sta se moze preuzeti i jos neki uvodni textovi od Malika Bedrija i Muhammeda Mehdije. Pa onda materija ide dublje i shire, tako da nekad u buducnosti ovo moze biti mozda i najozbiljnija tema na forumu. Prvo se krece od opstih i osnovnih stvari, da bi se imao neki opsti uvid i pregled, pa tek onda ce doci dublje razradjivanje, onako kako je to razradjeno u navedenim djelima. A mozda jednog dana bude i kako je to razradjeno u KLASICNIM djelima... Ali planine se sastoje od atoma Samo da napomenem, da se u ovim postovima dosad pod nazivom dusha uglavnom misli na duhovni, nematerijalni dio covjeka uopste, osim gdje se to jasno razdvoji i zajedno spomene sa razumom, srcem i duhom. Jer su to razlicite komponente covjekove licnosti. Što se tiče ljubitelja filozofije, njima želim iznijeti jedan drugi dokaz postojanja duše na osnovu svojstva kojim se odlikuje kretanje. Percepcija, opažanje, odvešće nas ka čvrstom saznanju da svakog momenta postoje dvije stvari : Spoznajni objekat, i duša kojom se spoznaje, a nalazi se van objekta. Kretanje je nemoguće posmatrati ako se i sami nalazimo u tom sistemu, a nemamo kontakt sa drugim sistemom koji miruje ili se drugacije kreće, ili ako nismo i sami u tom drugom sistemu. Nemoguće je da shvatis kretanje sve dotle dok se i ti sam zajedno sa njim kreces u istom krugu. Da bi ga shvatio, moras ga izvana posmatrati. Dogodi se da u pokretnom liftu ne možes da razaznaš, da li lift stoji ili se krece. To je stoga što si postao njegov zajednicki dio u njegovom kretanju. Pravu stvar ces moći saznati tek kada kroz vrata lifta bacis pogled na predmete vani. Slično se dogadja ako se nalazis u avionu koji leti vazduhom. Kretanje aviona osjetis tek kada se on zaustavlja ili kada bacis pogled kroz prozor. Ne bi mogao zapaziti ni kretanje Sunca sa Sunca. Njegovo kretanje se može uočiti sa Meseca ili Zemlje, kao što se ni kretanje Zemlje ne može osjetiti ako stojis na njoj. U skladu sa tim, jedno stanje situaciju znači možes obuhvatiti tek kada si izvan njega. Mi ne bismo bili u mogucnosti shvatiti prolaznost vremena da u nama nema « dijela koji shvata », a koji je izvan ovog kontinuiranog vremenskog prolaženja, tj. Kada bi se naše shvatanje prolaženja vremena pomjeralo svakog trenutka sa kazaljkom sekundarom, sa samim tokom vremena, ne bismo nikada mogli shvatiti te sekunde. Tako dolazimo do zapanjujućeg rezultata da u samim nama postoji dio naše egzistencije koji je izvan okvira vremenskog prolaženja, koji je vječan. On promatra kretanje vremena, a sam je u stanju mirovanja i shvata ga, a da se ne upliće u njega. Zbog toga taj dio ne raste, ne stari, pa prema tome i ne propada. Onoga dana kada čovječije tijelo postane zemlja, ovaj dio će ostati živjeći svoj poseban život neomjeden vremenom. Taj dio je duša. Svi možemo da duboko u sebi osjetimo permanentnu prisutnost nečega što je potpuno suprotno promjenivoj, spoljašnjoj pulsirajućoj egzistenciji. Ovaj unutrašnji doživljaj, koji doživljavamo u momentima unutrašnjeg budjenja i osvješćivanja, a koji sam nazvao stanjem prisutnosti, to je ključ koji nas vodi ka otkrivanju duhovne egzistencije u nama i otkriva tajnu koju nazivamo dušom, apsolutnim i apstraktnim. U razlikovanju lijepog od ružnog, istine od laži, pravde od nepravde, upotrebljavamo odredjena mjerila koja su neovisna od mjerenog objekta. Ocjenu dajemo posmatrajući iz istog « duševnog ugla ». Da duša egzistira svjedoči u nama i njen predstavnik , savjest, kao i osjećaj šta je lijepo. Na nju ukazuje skriveni osjećaj kojim razlikujemo istinu od laži, original od surogata. I, konacno, da duša egzistira svjedoči i naša unutrašnja sloboda akcije. Otuda i zaključujemo da je duša domen ljudskih skrivenih tajni, neobuzdane slobode i slobodnog izbora. Ona se ne može prisiliti. Mi u dubinama naše svijesti hoćemo, biramo i posjedujemo sposobnost procjene, odluke i moć rasudjivanja. To je ispit i proba poslije koje dolazi pitanje, obračun i vraćanje redosljeda na pozicije u kojima će se naći svako prema zaslugama. Djela se vrijednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Naravno, da bi djelo bilo potpuno i kod Boga uvaženo, trebamo spojiti plemenitu namjeru sa realizacijom na ispravan nacin ispravnim sredstvima. Tada dobijamo jedno pravo dobro djelo, koje je iskreno i ispravno. Svaka duša se može približavati Gospodaru svjetova. Duše, opterećene i teške, padaće u tamne ambise, vječito se mučeći da se iz njega izvuku... Ona je nase unutrasnje nevideno svijetlo, ali koje nam osvijetljava put istine i pomocu koje razlikujemo ružno od lijepog, dobro od zla. Duša je vidik s kojeg posmatramo tok vremena i spoznajemo njegova skretanja. S njega vidimo i ovosvjetsku prolaznost. Tijelo je bilo samo instrument duše i njoj potčinjeno, a mozak se sastoji u tome da napravi spojni kabl. Sva uloga mozga sastoji se u tome da napravi spoj iz duhovnog u materijalni svijet. Naime, nervni kablovi prenose ono što duša skriva i prenosi ga preko električnog impulsa kako bi ga, na drugoj strani, jezični organ izgovorio, ili neki dio tijela manifestovao dok je sâmo to htijenje da se nešto uradi — u duši. A kada tijela umru ostaju nam duše da se podsjetimo svakog momenta, svakog slova, svih postupaka koji su ostali u njoj registrovani. Zamolio bih svakog ko zeli da pise na ovoj temi, da maximalno izbjegava bilo kakve razmirice sa bilo kim, da se ovoj temi pristupa sa maximalnim postovanjem visokih normi Emocionalne Inteligencije... Znaci bez ikakvih svadja, vrijedjanja i drugih stvari, jer to je ono sto najmanje moze da odgovara ovakvoj temi. Na temi cu nastaviti da pisem poslije ispita, znaci od petka InshaAllah. Dzaba svakome ko ima IQ ako nema EQ. Esselamu alejkum Evo, sasvim neplanirano, naisao sam na knjigu od velikog ucenjaka Ibnul Qajjima El-Dzewzijje, koja se tice direktno ove teme. Zove se Tibbu-l-quluub - Medicina srca. Naravno, ovdje govori o duhovnom srcu, a ne o fizickom. Knjiga je mozda najbolja na koju sam dosad naisao u vezi ove teme. Tacno obradjuje vrste srca, vrste nefsa, duse, bolesti srca i duse, lijekove srca i duse, i jos mnogo toga. Znaci direktno je vezana za ovu temu. Posto nije prevedena, kada obradimo textove gore navedenih autora na ovu temu, polahko cemo poceti prevoditi ovu knjigu, koja jedno korisno stivo za ciscenje srca i odgoj duse. Naravno, ovo su sve dugorocni planovi za ovu temu, jer svakako planiram da ovdje pisem o ovome sljedecih nekoliko godina. Ali sve u svoje vrijeme A ja htjedoh da predstavim sadrzaj ove knjige od Ibnul Qajjima koju sam dobio. On je ovdje objasnio puno toga o bolestima srca naravno da ne misli na fizicke bolesti srca i duse, zatim put kako spoznati Allaha Uzvisenog, postici cisto srce i smirenu dusu, kao sto je spomenuo i govore mnogih arifa i evlija po tom pitanju Evo ga dio sadrzaja knjige: Prvo poglavlje: Govor o srcu, sa aspekta njegove bolesti i zdravlja 1. Polozaj vlast, gospodarstvo srca 1. Casni ajet koji spominje 3 vrste srca 1. Zdravom srcu ne skodi sejtan Drugo poglavlje: Znakovi bolesti srca 2. Definicija bolesti srca 2. Osjecanje bolesti srca ovdje govori o tome kako covjeku srce moze da se razboli i umre a da to covjek ne osjeti zbog svojeg nemara 2. Neophodnost strpljenja u lijeku govori kako su lijekovi za lijecenje srca gorki, ali se moramo strpjeti na njihovoj gorcini 2. Znakovi bolesti srca 2. Znakovi zdravlja srca 2. Rezime govora o zdravlju srca; Trece poglavlje: Uzroci kvarenja srca i uzroci njegove bolesti 3. Prvo sto kvari srce: Puno mijesanja sa stvorenjima Vala vise mi mucno da pisem ovo je samo kolko da se ima neki uvid u temu knjige, koju cemo ovdje i obraditi kad za to dodje vrijeme, ako Allah dadne... Ovdje je to malo modifikovano. Potrebno je upoznati se sa strukturom ljudske licnosti, od cega je sazdan covjek. Gazalija u ihja'u 'ulumid-din to dijeli na Nefs dusa , Ruh duh , Aql razum i Qalb srce. Nefs je ono sto sto najvise vezano za tijelo, ono sto je staniste emocija, zelja, poriva, hirova, navika i pozitivnih i negativnih karakternih crta, to je 'psiha', to je ono sto se popravlja popravljanje sebe - svojih navika , to je ono sto ima pozitivne i negativne karakterne osobine, to je ono cije su osobine srdzba, pohlepa, strast, ali i velikodusnost, ljubav ili neke vrste ljubavi , i sve dobre osobine. Jednostavno - to je dusa, okiti se plemenitoscu znaci ukrotiti one negativne osobine unutar nefsa i koristiti ih onako kako je ispravno i razviti one plemenite osobine unutar nefsa Strast koristiti kad i kako treba, ljutnju, mrznju i ostalo sve je to dato sa razlogom - ali da se koristi kad i kako treba. U islamskoj terminologiji se razlikuju duh i dusa ruh i nefs. Ruh je nesto sto nije iz alemi halqa svijeta stvorenog, postepenog stvaranja vec iz alemi emra iz svijeta naredbi, stvoreno rijecima Kun — Budi. Ruh nema pohlepu, zelju, ne srdi se, ne dosadjuje se, ne muci se, ne dozivljava padove koji se mogu pripisati nefsu, a ne ruhu. Ruhu se ne pripisuje stanje mucenja, lahkomosti, ceznje, zudnje, niti ciscenje, kao ni uzdizanje i padanje, kao sto se ne spominje napustanje tijela, niti ruh kusa smrt. Ruh se uvijek pripisuje Allahu koristi se genitivna veza, iz pocasti, kao sto se za Kjabu koristi bejtullah — Allahova kuca, tako se i za ruh koristi ruhullah — Allahov duh, ali to ne znaci bukvalno da mi imamo u sebi Njegovog duha, isto kao sto ne znaci bukvalno da je Kjaba Allahova kuca u stalnom je pokretu i na ruh se ne mogu primjeniti ljudska stanja niti ljudski atributi, a pogotovu ne moze biti predmet zelje, simpatije, htijenja ili pak mucenja. Zbog toga se ruh i opisuje uzvisenim atributima. Nas udio u ruhu je udahnuce koje Kur'an pominje u poglavlju gdje se govori o postanku Adema a. Zahvaljujuci ovom udahnjivanju mi posjedujemo mastu, savjest, vrijednost i uzore. Nefs i ruh u nama nalici na tlo stvarnosti i nebo uzora. Veza nase duse sa ruhom i tijelom lici na odnos koji postoji izmedju zeljezne cestice i dvospolnog magnetskog polja. Nefs je u stalnom stanju polarizacije. Ona je ili u stanju privlacenja i padanja u tijelo, u ilovacu instikata i pohlepa, ili pak uzdizanju ka ruhu, ka nebu uzora, vrijednosti, Bozanskoga morala. To se desava dusi kada se oblikuje u ruh srastajuci se sa njim u ljepoti i cistoci. Cijeloga zivota nefs je u stalnom pokretu i kretanju izmedju ruhovnog i tjelesnog pola. Ponekad njome preovladava njena vatrenost i ilovaca, a ponekad opet, njena cistoca i prozracnost. Tijelo i nefs su predmet ispita i iskusenja. Nefs se iskusava i ispituje ovim privlacnim snagama, da bi se otkrila njena tajna, njena stvarnost, da njeno zlo i dobro izadje na vidjelo. Odavde spoznajemo da je stvarnost covjeka njegova nefs, da je nefs ta koja se radja, ponovno ozivljuje, podlijeze ispitima odgovara za djela. Nefs je ta koja tuguje, zeli, cezne. Dok tijelo i ruh su samo prostor za ruh ne mislim bukvalno prostor, vec metaforicno , isto kao zemlja i nebesa u svom domenu, prostor kretanja u odnosu na covjeka da istakne svoje sposobnosti i nadarenosti. Kao sto je Allah dusi darovao i tijelo tako joj je poklonio i ruh, zivi, radi i otkriva tajne tijela i njegove sadrzaje. Ruhovi se ne prizivaju, i nijedan ruh nije u mogucnosti da bude prizvan, jer je on svjetlo koje se odnosi jedino na Allaha i Allah udahnjuje ovo svjetlo u nas da se njime osvjetlimo. Nemoguce je to prizvati ili odbaciti. Dakle, nefs je ta koja se priziva a ne ruh; ako je uopce tacno da neki u svojim seansama prizivaju duse. Nemoguce je da se nefs pretvori u ruh. Takodje je moguce da se nefs sroza i padne dotle da se oblikuje u satanu i pojednaci sa Iblisom u njegovoj vatri. Nefs koja se ocisti, koja je nevina, moze da se srodi sa ruhom. Takvu dusu Allah priblizava Svom prijestolju na Sudnjem Danu. El-Kamer, 55 To je dusa koja se okiti bozanskim svojstvima, te leti na krilima ceznje ka blizini Gospodaru svome. Ovdje treba raznasniti da su Boziji sifati Apsolutno Savrseni i onakvi kakvi su svojstveni samo Allahu, a covjekovi sifati koji su po nazivu slicni su relativni i onakvi kakvi su svojstveni covjeku. Tako je Allah Plemenit, Apsolutno i onako kako je Njemu svojstveno, a i covjek je plemenit, relativno i onako kako je svojstveno covjeku. U tom smislu se covjek okiti bozijim sifatima, tj. Ruhu se ne moze uputiti prigovor, niti kazna, niti nagrada. Gazali o ruhu kaze : « prefinjeni kvalitet u covjeku koji zna i spoznaje... Cuj covjece, i dalje te nakav djavo tjera da pises o stvarima o kojima pojma nemas, ni ti ni tvoj mentor Edin Tule. Obojica pisete stvari po internetu koje su cesto na ivici blasfemije. Batali to i savij se i o svome se halu zabavi. Znas li ti uopste sta je psihologija? Koji nivo ljudske egzistencije proucava? Koja je definicija danasnje psihologije i kojem se smjeru krece? Usput, Malik Badri je priznao da slabo poznaje islamske radove iz oblasti nivoa ljudske egzistencije. Naravno, nema potrebe odgovarati na prethodni post od tzv. Ono sto je ovdje napisano je dovoljno svakom razumnom insanu, ako shvati, da sam odgovori na ovaj provokativni post. Al hajr, vremenom ce se razjasniti jos mnogo toga. E sad, sta je to sto odlucuje? Ok, nefs je staniste ljudskih osobina, ali sta je to sto odlucuje da li cemo se pokoriti nefsu kada se u njemu rasplamsa ljutnja i pretvori u srdzbu? Sta je to sto odlucuje i sto kontrolise dusu? Sto kaze dusi NE kada je obuzme pohlepa? Sto kaze dusi NE kada zatrazi hranu u toku ramazanskog posta? To je Qalb — srce. U srcu je smjestena volja, vjerski razum i ljubav. Oko srca se bitke biju. Sejtan pokusava osvojiti srce zavodeci dusu raspaljujuci negativne osobine u njoj, koje su u sustini dobre, ali kada odu u jednu od dvije krajnosti — postanu lose , a srce, tj ono sto smo mi kada odlucujemo, se odupire koliko smo voljni da se odupire. Kada nam sejtan ubaci neku haram misao, dusa se zaleti za nju, npr zensko koje nam je haram posto se muski nefs za to itekako zaleti jer je strast glavna stvar u nefsu... Ako se pokorimo tj nase srce se pokori nefsovim prohtjevima ono pocinje da crni i da biva sve ranjivije i sve lakse da podlijeze njegovim uticajima poslanik s. Jednostavno — srce je tvrdjava koju, ako sejtan zauzme, a on to uporno pokusava preko nefsa, covjek je propao. A imaju stanja delimicnog ovladavanja nefsa i sejtana nad srcem, i svako stanje i svaki stupanj ne ovladanosti sejtana i nefsa nad ljudskim srcem ima svoje specificnosti. Upravo je to jedan od glavnih razloga zasto ima toliko razlika medju ljudima. Jer je broj stepeni koji se dobijaju kombinacijom ovladanosti i neovladanosti sejtana i nefsa nad ljudskim srcem — ogroman. Ogroman je broj nijansi na rastojanju izmedju zdravog srca na jednoj strani, preko bolesnog srca do mrtvog srca na drugoj strani. A covjek je opet taj koji odlucuje, voljom koja mu se u srcu nalazi, da li ce dopustiti sejtanu da zauzme njegovo srce, pokoravajuci se prohtjevima nefsa, ili ce pak odlucno poslusati ruh, i poslusati svoj razum bilo onaj razum u srcu ili onaj razum u mozgu koji mu kaze da se ne pokorava prohtjevima. Od ruha mu dolaze razni signali, a koje on ili vidi ili ne vidi, shodno razvijenosti srcanog vida, a srcani vid, opet, je razvijen onoliko kolko je srce cisto od crnih tacaka. Jes, taman tako Ljudski idealizam postoji, i ljudsko savrsenstvo postoji, i covjek koji je savrsen se zove Insanun kjamilun. To su Allahove evlije. Savrsenstvo, ili potpunost u ljudskom smislu - obuhvata u sebi i mogucnost pogreski, mahana, grijeha, ali malih, jer je apsolutna savrsenost pripada samo Allahu, a stvorenje moze biti relativno savrseno, tj savrseno u 'stvorenjskom' smislu. Kada kazem da savrseni insan moze imati mahane, to se uglavnom odnosi na to da moze imati fizicke mahane, cak moze biti savrseni insan a uopste nemati ekstremiteta. Takvi ljudi su oni koji su dostigli kemaalu-n-nefsijj, tj. U islamu se nivoi savrsenstva insana dijele na tri glavna, i bezbroj nijansi koje su izmedju potpunog postignuca jednog od tih nivoa. Pa imamo: Nefsun emmaretun bis-su'i - Dusa koja je sklona zlu; Nefsun lewwametun - Dusa koja sama sebe kori; Nefsun mutmeinnetun - Dusa smirena. Ta tri nivoa ljudske duse idu u paru sa tri nivoa ljudskog srca: Qalbun mejjitun - mrtvo srce; Qalbun meriidun - bolesno srce; Qalbun seliimun - zdravo srce. Najveci problem je u tome sto se ovde islamizira neislamski termin, tj cisto sa prljavim te se pravi nespojiv spoj. Psihologija je cedu zapadnih mislioce, i nema veze sa islamskim nacinom izucavanja zbilje i biti covjeka. Pokusaj da se psihologiji pripise islamska kontoacija je slicna svim drugim pokusajima price kako zapadnjaci na muslimane lice. Ustvari, da budem precizniji, to je slicno prici kako svinjetina moze da se jede na islamski nacin. Psihogija, sama po sebi, kakva jeste, je veliko bogohuljene, za one koji ne razumiju stvoritelja i mnogo vece stvari od sebe, a pokusavaju da skontaju sebe sa neke vrlo nepravilne sfere. Muhamede, problem je sto svaki komad informacije i znanja pokusavas da emitujes u zrak cim do tebe dodje, a ne das mu da se slegne kod tebe i da skontas o cemu se radi. Treba tebi cutnje jedno najmanje 3 godine pa da pocnes da pricas da bi hair pravio. Smijes se ljudima koji su mnogo mnogo mnogo uceniji od tebe i uputise ti savjet eto, al opet forum je ovo, i raja nece citat drugo do eventualne rasprave, tako da ni hair ni stetu nece videt od tvojeg pisanja, al najvise stete eto pricinjavas samom sebi jer pokusavas da ubedis druge u ono sto ni sam ne bi trebao da verujes. Receno ti je sa zbiljom, a kako ces ti to je tvoja stvar. Najbolje bi ti bilo da se malo zamislis i neselektivno trazis autore, jer stvar je u tome da psihologiju kao takvu spominju samo oni koji su naklonjeni zapadu i zapadnoj filozofiji. Sve te stvari koje ti spominjes, sve do tzv emocionalne inteligencije imaju drugacija imena u Islamu, i samo su Kur'anom ispravno definisana. Nema tu boljeg ni kompletnijeg objasnjenja. Jastrebe, poslusaj taj ajet onda il ga ispravno sprovodi, jer ako ista a ono na smirena coveka ni malo ne licis. Mlad jesi, al opet, toliko mrznje iz tebe da izbija, ne bi moglo sigurno da se pridrzavas toga sto si sad napisao. Ahi, volio bih da si iskren i u pravu u onome sto me savjetujes, ali tvoji postovi na svim temama duboko ponistavaju sve sto pricas. Nacin ophodjenja, nacin raspravljanja, i uopsteno utisak koji se dobija iz tvojeg pisanja na svim temama, tjera covjeka da te ne shvati ozbiljno. A ako ucen covjek raspravlja i savjetuje na nacin kako to radi 'lastavica', mogu reci da je to kaljanje rijeci 'ucen'. Allah onima sa losim ahlakom zaslijepi srcani vid Znam da je psihologiju 'izmislio' zapad, sa usulima - metodologijom koju sada ima mainstream skola psihologije u svijetu. Ali psihologija se moze 'islamizirati', tj, dati se onim stvarima koje nisu ispravne islamski i NAZIV - forma i SUSTINA, a ono sto je produkt iskustva i ekzaktne nauke, to uzeti. Jer psihologija znaci nauka o dusi, a ako iko ima pravo da prica o tome, onda su to muslimani, a ne oni zapadnjaci koji ni ne vjeruju u dusu. Ja sam to na pocetku i objasnio. I sve sto pisem ovdje, dajem mu islamske termine i sustinu. Jes, oni kazu emocionalna inteligencija, ali kod nas je proizvod te 'EQ' lijep ahlak, a cilj - Allahovo zadovoljstvo, i to je sustina, dok je kod njih cilj toga - blagostanje na ovom svijetu. I naravno, oni ce zbog toga u dzehennem, ako se ne pokaju, ili ako im Allah ne nadje neko opravdanje u neznaju i tome slicno. Jer oni koji traze Allahovo zadovoljstvo, dobice ga, a oni koji traze nesto drugo, ili dobice ga, a na ahiretu nista nece imati. Ja cu koristiti islamske i zapadne termine, praviti komparaciju i svima ce biti jasno koliko su muslimanski u napredniji u nauci o dusi od zapadnjaka koji covjeka smatraju pametnom, komplexnom zivotinjom. Pa jesi li ti igdje vidio da zapadnjaci pisu ovako kako ovdje pisem, da pricaju o ruhu, nefsu, qalbu, aqlu na takav nacin, da govore sta je cilj svega toga, zasto je covjek stvoren i tome slicno? Zar ne vidis da koristim izvore muslimana, i to onih koji nisu bas odusevljeni zapadom, poput ibnul qajjima i gazalija? Dok psihologija moze, jer znaci - nauka o dusi. A to sto muslimani u tim istrazivanja imaju potpuno drugaciju i pouzdaniju metodologiju, kao i ciljeve i koja je autenticna, i nije plagijat. Muslimani od zapadnjaka trebaju uzimati samo ono sto nije 'zapadno' nego jednostavno sto pripada cijelom covjecanstvu - ekzaktna nauka, ili dijelovi neke nauke koji su vjerodostojni i do kojih se doslo iskustvenim istrazivanjem, tj ono sto se ne moze poreci. A sve sto je na ideoloskoj strani, tj. Cilj meni i tebi je isti - razotkriti lazi zapadne psihologije i civilizacije uopste, i istaci istinu. Putevi ka tome nam se razlikuju. Poslije postiranja mnogih textova i pisanja ovdje, razjasnice se mnoge stvari. A za sad, navedi mi konkretno neki pasus od onoga sto sam ispisao u vezi duse i covjekove licnosti uopste, pa korigujemo to zajedno. E sad duse mogu biti 100% na jednom od ova tri nivoa, a mogu biti i 50%:50%, ili u nekom drugom omjeru izmedju dva meqama - stepena. Isto i srca, moze biti vise bolesno, moze biti manje bolesno, moze biti prilicno zdravo, moze biti potpuno zdravo itd. Stanje duse i srca rijetko idu u paru. Srce se opire, u njemu je VOLJA, i ono odlucuje hocel poslusat dusu il nece. Mada ko ispravno koristi i taj razum u mozgu, iliti inteligenciju, ispranvo, a ne onako kako mu nefs naredi, lahko ce doci do toga da mora razvidi i razum u srcu, a taj razum je onaj koji razumije istine iz nematerijalnog svijeta. Odnosi izmedju razuma, koji je u srcu, i inteligencije, koja je u mozgu, su uistinu slozeni, i potrebna je velika pronicljivost da bi se tu neke stvari razlucile. I treba napomenuti da razum, koji je u srcu, nije isto sto i srcani vid - basiiret, niti je to isto sto je firaset - vjernikova pronicljivost. To dvoje se dobijaju poslije velikog ciscenja srca od grijeha, velikog broja iskrenih ibadeta, konstantnog samoobracuna, borbe sa nefsom itd, tako da tada vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu.