Ljubav u javnom prostoru Zagreba
Hoch škvadra je isto dolazila na trg kod Mozarta, kod književnika, ili na Britancu u klub studentskih radnika. To je bio više kao piknik izlet, nismo planirali, samo se dogodilo. Tako su ga pederi prozvali jer bi kao uvijek nekakvu akciju organizirali; tamo je neki spomenik u obliku zida, pa kao samo tamo stoje sami i plaču.
Paralelno kod statue kojoj se farbaju jajca. Policija zasad o tome nema konkretnih dokaza. Ono, možeš sresti neku facu koji si mislio da nećeš sresti tamo, a studirali ste skupa ili ste nešto radili u životu skupa i znate se iz drugog aspekta.
Zbornik: Izgubljeno u tranziciji - Vani je bila zima, padao je snijeg.
Ovakvim i sličnim porukama, s brojevima mobitela, ispisani su trošni, prljavi zidovi javnog zahoda, kojim se širi smrad mokraće, u podrumu zagrebačkoga Zapadnog kolodvora, mjesta homoseksualne prostitucije. Nedavno smo primili dojavu da se na tom mračnom mjestu događa nešto još puno gore — prostitucija maloljetnika. Policija zasad o tome nema konkretnih dokaza. Zanimljivo je i da mnogi građani kojima je Zapadni kolodvor česta postaja ne znaju da se u dugačkim, tamnim, sablasnim hodnicima kolodvora sastaju homoseksualci. Sve u tišini Možda zato što se sve događa u tišini. Sa starijim muškarcima često odlaze dobro odjeveni mlađi dečki od dvadesetak godina, za koje se na prvi pogled nikad ne bi reklo da se time bave — kaže. Lokaciju ne mijenja, svaku večer provodi u tami hodnika jer upravo iz toga ozloglašenog mjesta, kaže, crpi inspiraciju za svoj budući roman. Ne skrivajući zgražanje, pokazuje na osobu koju naziva makrooom. To je muškarac u dobi od trideset do četrdeset godina, svijetle puti, kratko ošišan, sa smrtno ozbiljnim izrazom lica, koji gotovo ne ispušta mobitel, a kad god dođe, više od sat vremena nemirno šeta po čekaonicima, više puta izlazi na tramvajsku stanicu, vraća se i na kraju ulazi u automobil parkiran preko puta. Vrte se satima Slično se ponašaju i stalni posjetitelji Zapadnog, samo što u rukama nemaju mobitele. Stoje na tramvajskoj stanici točno ispred kolodvora, ali ni u jedan ne ulaze. Umjesto toga, ulaze u čekaonicu te pogledima vrebaju na cestu kao da nekoga očekuju. Jedan od njih, u tridesetima, u nogometnom dresu, ćelav i tetoviran, ondje se u polumraku zadovoljava, gledajući kroz prozor. Prodavačica na kiosku takve scene gleda desetljećima. Počela je vrištati te je pobjegla — kaže prodavačica. Kakvu krvavu kunu zarađuje spremačica koja riba te toalete, ako ih neko uopšte i riba... Mogu mislit na šta to liči, a tek kako smrdi, sve štipa oči, hahaha.... Dobiješ rak pluća o čas posla, užas...