OBITELJSKO PRAVO
Ukoliko supružnici roditelj sporazum ne mogu postići, sud će nastaviti parnični postupak ako je on već započet, ili će ga zainteresirana strana pokrenuti. Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2010. Ograničenja i razina zaštite prava, zabrana zlouporabe prava 4. Zaštita ovršenika u svjetlu novina u ovrsi na nekretnini.
Članovi obitelji i njihovo uživanje pripadajućih prava i sloboda 5. Sporazum o preživnini 2.
OBITELJSKO PRAVO - Zaključna razmatranja i sugestije Dijana Jakovac-Lozić IV.
Izvanparnični postupak je posebna grana građanskog sudskog postupka, koji se po svom predmetu i svojim načelima razlikuje od ostale dvije grane parničnog i ovršnog postupka. Definira se negativno kao onaj postupak koji nije parnični,budući da u izvanparničnim stvarima spor ne postoji,što će reći da je ovaj postupak preventivan i vodi se u cilju da do spora ne dođe. Nadalje se može reći da izvanparnični postupak služi uglavnom uređivanju odnosa a ne odlučivanju koje bi za cilj imalo rješavanje situacija u kojima je zbog povrede prava došlo do sukoba interesa. Postupovna načela se u ovom postupku razlikuju od načela parničnog postupka: -veća elastičnost procesnih instituta, -smanjena strogost u formalnom smislu, -otvorena mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti od strane suda, — otvorena mogućnost postupanje samo s jednom strankom, — orijentiranost na pomoć i dr. Izvanparnični postupak je zajednički naziv za postupanje suda u nizu pravnih stvari koje se međusobno znatno razlikuju, u oblasti koja je vrlo opsežna. Tako bi ih mogli razvrstati u izvanparnične postupke u kojima se rješava o statusnim stvarima kao npr. Kad pravila izvanparničnog procesnog prava ne reguliraju neko pitanje na poseban način, u svim izvanparničnim postupcima supsidijarno se primjenjuju odredbe parničnog procesnog prava. Republika Hrvatske nema Zakon o izvanparničnom postupku, dakle nema opći pravila koja bi vrijedila za sve posebne izvanparnične postupke, već su u primjeni pravna pravila o vanparničnom postupku iz 1934. Ova vijest je izvorno objavljena u članku: koji je objavio Izvanparnični postupak je posebna grana građanskog sudskog postupka, koji se po svom predmetu i svojim načelima razlikuje od ostale dvije grane parničnog i ovršnog postupka. Definira se negativno kao onaj postupak koji nije parnični,budući da u izvanparničnim stvarima spor ne postoji,što će reći da je ovaj postupak preventivan i vodi se u cilju da do spora ne dođe. Nadalje se može reći da izvanparnični postupak služi uglavnom uređivanju odnosa a ne odlučivanju koje bi za cilj imalo rješavanje situacija u kojima je zbog povrede prava došlo do sukoba interesa. Postupovna načela se u ovom postupku razlikuju od načela parničnog postupka: -veća elastičnost procesnih instituta, -smanjena strogost u formalnom smislu, -otvorena mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti od strane suda, — otvorena mogućnost postupanje samo s jednom strankom, — orijentiranost na pomoć i dr. Izvanparnični postupak je zajednički naziv za postupanje suda u nizu pravnih stvari koje se međusobno znatno razlikuju, u oblasti koja je vrlo opsežna. Tako bi ih mogli razvrstati u izvanparnične postupke u kojima se rješava o statusnim stvarima kao npr. Kad pravila izvanparničnog procesnog prava ne reguliraju neko pitanje na poseban način, u svim izvanparničnim postupcima supsidijarno se primjenjuju odredbe parničnog procesnog prava. Republika Hrvatske nema Zakon o izvanparničnom postupku, dakle nema opći pravila koja bi vrijedila za sve posebne izvanparnične postupke, već su u primjeni pravna pravila o vanparničnom postupku iz 1934. Ova vijest je izvorno objavljena u članku: koji je objavio.