Kad sam završila fakultet, nisam isprva namjeravala raditi na školi. Po struci sam magistra i nadala sam se poslu u laboratoriju. Mislila sam da bi to više odgovaralo mojoj naravi. Sama, s kemikalijicama. Bez tolike interakcije s ljudima.
Nekoliko mjeseci je prošlo nakon diplome, nekoliko razgovora kasnije i sasvim slučajno jedna draga osoba naleti na oglas. Moja bivša škola. Traži se nastavnica kemije. Isprva sam se dvoumila teško. Nisam znala kako ću stati pred učenike i poučiti ih nečemu. Ipak, javila sam se.
Nekoliko dana kasnije dobila sam poziv. Oduševljeni su mojim životopisom. Žele da dođem na razgovor i tamo. Vjerojatno su mi koljena klecala na tom razgovoru. Školu sam jako dobro znala i znala sam koje kriterije ima. Moram napomenuti da sam imala do tad nešto iskustva kao demonstrator na fakultetu, ali ni otprilike toliko koliko bi mi trebalo da sama svakodnevno organiziram nastavu, činilo mi se onda.
Ipak, strpljivo sam odgovarala na pitanja. Začudila sam se kad su me odabrali. Praktički u par dana sam prošla put od ideje da radim u laboratoriju do ideje da radim u školi. Bio je to neobičan put.
Idući ponedjeljak, stala sam pred svoj prvi razred. Ponavljala sam cijeli vikend gradiva koja ću predavati. Pokušavala sklepati neku pripremu. Informirala se o tome kako bi nastava trebala izgledati. Puno toga nisam znala, kasnije ću shvatiti koliko posao u školi nije samo prenošenje znanja i vještina, nego ima i tu ljudsku dimenziju, odgoj. Ipak, trudila sam se.
Kao što sam rekla, način na koji funkcioniram nisu javni nastupi. Ipak, te prve satove sam donekle pobijedila taj strah. Čak sam uspostavila dobar kontakt s učenicima. Zavoljela sam svoj posao. Danas se ne mogu zamisliti da radim nešto drugo.
Iduće jeseni, upisala sam pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Naučila sam puno o pedagogiji, didaktici i psihologiji nastave. Kvaliteta nastave se dizala. Otkrivala sam nove načine nastave (kod nas je jako aktualna kemija otkrivanjem), eksperimentirala i ispalo je divno iskustvo.
Tri godine od tog dana, i dalje sam u nastavi. Znam da svi smatraju kako je ovo lagan posao, puno slobodnog vremena, dugi praznici... Nije. Radi se o pripremama do kasno u noć, ispravljanju testova u svakoj slobodnoj rupi, brojnim administrativnim aktivnostima, stalnim edukacijama. Redovito radim daleko iznad propisanog radnog vremena.
A i tu je ta komponenta da nastavnik ne prestane biti nastavnik izlaskom kroz vrata škole. Nastavnik ste 24 sata dnevno. Pogotovo sad kad sam i razrednica. Milijun problema koji se trebaju riješiti. Ipak, posao je to koji nikad ne bih mijenjala sad. Posao koji volim.
Post je objavljen 10.10.2018. u 16:28 sati.