- Što ako te upravo to molim ovim oborenim pogledom?
(rekao bi ti šutljivi narator u meni)
I da ne moram nikamo odjuriti, stići,
ništa više prespavati,
da mogu tek pritvoriti ova vrata
pa nakon svega ne iščekivati
samo svoju poznatu rutinu,
prevariti čak i njezinu automatiziranu
potrebu za samom sobom,
za poznatim.
I stvarno, što ako sada konačno želim
napisati tu pjesmu?
Rekao bi ti šutljivi narator u meni.
__________________________________
(i uvijek dođe to nešto kao melodija dok promatraš vlastite ruke)
Post je objavljen 07.10.2018. u 17:34 sati.