Moj mali Lavić i ja krenuli smo danas ujutro za Zagreb da čujemo šta kažu najveći stručnjaci medicine u Zagrebu. Lavića smo sredili sestre i ja i svi su ga gledali koliko je bio divan i sladak. Vozili smo se do Zagreba, a on je cijelim putem spavao. Ovo je bio prvi put da ga vidim više od pola sata. A njemu prvi put u 10 dana da me vidio bez maske preko usta(ne računajući porod).
Doktor u Zagrebu potvrdio je tešku srčanu manu koju ima Lavić i rekao da ide na operaciju kroz 2 mjeseca. Ide na kućnu njegu i ne treba mu više boca kisika. Objasnio je da 50 posto djece sa Dowenovim sindromom imaju slične srčane mane i da je on je on sretan što nema i drugih zdravstvenih problema. Time je potvrdio, kao veliki stručnjak, trisomiju 21 koju moj lavić ima, iako nalaz krvi još čekamo.
Nadojila sam ga i zaspao je, a mi smo krenuli nazad doma. Gledala sam ga kako diše i spava. I mene je svladao umor pa sam zaspala odmah pri izlasku iz Zagreba i spavala skroz do kuće. Kada sam se probudila i vidjela kako spava pomazila sam ga, a on je otvorio svoje velike oči i kao da je htio reći:"Budi uz mene!" Uhvatio me za prist i gledao, a ja sam mu samo šapnula kako nas čeka još duži put od ovog do Zagreba.
Pisat ću vam...